25.3. Ozdravljenje slijepa od rođenja

Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.

Tekst za meditaciju: Evanđelje po Ivanu 9,1-41

UVOD U MEDITACIJU: Prolazeći ugleda Isus čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: “Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?” Odgovori Isus: “Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.

PRVA TOČKA: Isus otvara oči čovjeku slijepu od rođenja. Ali slijejpac nikada nije vidio Isusa i ne poznaje njegov izgled nego samo zna njegovo Ime. Slijepac je povjerovao Isusovim riječima kada mu je rekao da se opere i njegova vjera u Isusa čini čudo u njegovu životu. Sljepac vjeruje u Isusa! – To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: “Idi, operi se u kupalištu Siloamu!” – što znači “Poslanik”. Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: “Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?” Jedni su govorili: “On je.” Drugi opet: “Nije, nego mu je sličan.” On je sam tvrdio: “Da, ja sam!” Nato ga upitaše: “Kako su ti se otvorile oči?” On odgovori: “Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: ‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh, dakle, oprah se i progledah.” Rekoše mu: “Gdje je on?” Odgovori: “Ne znam.”

DRUGA TOČKA: Farizeji ne žele vjerovati u Isusa. Čaki i kada vide ispred sebe čovjeka koji progledao, a bio je slijep, još uvijek ne žele vjerovati u Isusa. Njihova vjera u to kako bi se Bog trebao ponašati i što bi trebao činiti potpuno ih je zaslijepila da ne vide Boga ni kada im je pred očima. Više poštuju subotu nego Boga i zbog toga osuđuju Isuova djela kao zla. Dok sljepac svjedoči za Isusa da je pravednik!  – Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: “Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.” Nato neki između farizeja rekoše: “Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.” Drugi su, pak, govorili: “A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?” I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: “A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!” On odgovori: “Prorok je!” Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: “Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?” Njegovi roditelji odvrate: “Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!” Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: “Punoljetan je, njega pitajte!”

TREĆA TOČKA: Sljepac odbija Isusa zvati grešnikom, jer logika kojom se vode farizeji je kriva. Čak se i poigrava s farizejima pitajući ili žele li postati učenici Isusovi, ne samo da se poigrava s njima nego ih i ponižava – „čudnovato da vi ne znate odakle je“. Oni su pismoznaci i učitelji, a ne mogu dati nikakav sud o Isusu. Dok on koji je slijep jasno vidi da je Isus od Boga poslan!  – Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: “Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!” Nato im on odgovori: “Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.” Rekoše mu opet: “Što ti učini? Kako ti otvori oči?” Odgovori im: “Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?” Nato ga oni izgrdiše i rekoše: “Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.” Odgovori im čovjek: “Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa.” Odgovore mu: “Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?” i izbaciše ga.

ČETVRTA TOČKA: Sljepac ispovjeda svoju vjeru u Isusa i baca se na koljena pre njim. Isus se pokazuje kao svjetlost svijeta, i ta svijetlost će nam biti potrebna kako bi u čovjeku Isusu prepoznali Boga!  – Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: “Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?” On odgovori: “A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?” Reče mu Isus: “Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!” A on reče: “Vjerujem, Gospodine!” I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: “Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!” Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: “Zar smo i mi slijepi?” Isus im odgovori: “Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.”

Na kraju meditacije: razgovarat ću s našom Gospom da mi od svog Sina i Gospodina isprosi milost da budem primljen pod Njegovu zastavu: i to, prvo, u najvećem duhovnom siromaštvu, pa ako se njegovu Božanskom Veličanstvu svidi te me bude htjelo za to odabrati i uzeti, također i u istinskom siromaštvu; a onda i u podnošenju poruga i nepravdi, da ga što više slijedim u tom, samo ako to budem mogao pretrpjeti bez ikakva grijeha i bez uvrede njegova Božanskog Veličanstva. Zatim ću izmoliti Zdravo Marijo. Za to isto molit ću i Sina da mi isprosi od Oca i reći ću: Dušo Kristova. To isto molit ću i Oca da mi podijeli i izmolit ću: Oče naš.