Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.
Tekst za meditaciju: Evanđelje po Ivanu 11,17-50.
UVOD U MEDITACIJU: (LAGANO PROČITATI, NE ZADRŽAVATI SE PREVIŠE) Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: “Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.” Čuvši to, Isus reče: “Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.” A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: “Pođimo opet u Judeju!” Kažu mu učenici: “Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?” Odgovori Isus: “Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.” To reče, a onda im dometnu: “Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.” Rekoše mu nato učenici: “Gospodine, ako spava, ozdravit će.” No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: “Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!” Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: “Hajdemo i mi da umremo s njime!” Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.
PRVA TOČKA: Isusu se ne žuri doći pomoć svom prijatelju Lazaru, jer zna što će učiniti. Marta ne razumije zašto nije odmah došao, ali svjedno vjeruje u Isusovu božansku moć u uskrsnuće. – Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.” Kaza joj Isus: “Uskrsnut će brat tvoj!” A Marta mu odgovori: “Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.”
DRUGA TOČKA: Isus je „uskrsnuće i život“ tko vjeruje u njega neće umrijeti nikada. Marta ispovjeda svoju vjeru iako još ne razumije o čemu Isus govori. Umnoži nam vjeru Gospodine! – Reče joj Isus: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?” Odgovori mu: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!”
TREĆA TOČKA: Po prvi puta Isus pokazuje svoje osjećaje. Osjeća se potreseno, ne samo zato što je Lazar umro, nego zato što mnogi koji su došli sumnjali su u Njega dali je mogao spasiti Lazara da ne umre, ako je On zaista Bog. – Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: “Odvalite kamen!” Kaže mu pokojnikova sestra Marta: “Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.” Kaže joj Isus: “Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?” Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: “Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.” Rekavši to povika iza glasa: “Lazare, izlazi!” I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: “Odriješite ga i pustite neka ide!”
ČETVRTA TOČKA: Mnogi židovi tada su povjerovali u Isusa, ali još je dug put do njihova obraćenja. Jedni vjeruju, a drugi smišljaju zavjere. Isusovo čudu uskrsnuća mrtvoga u jedne ulijeva divljenje, a u druge jezu i strah. – Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: “Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!” A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: “Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!”
Na kraju meditacije: razgovarat ću s našom Gospom da mi od svog Sina i Gospodina isprosi milost da budem primljen pod Njegovu zastavu: i to, prvo, u najvećem duhovnom siromaštvu, pa ako se njegovu Božanskom Veličanstvu svidi te me bude htjelo za to odabrati i uzeti, također i u istinskom siromaštvu; a onda i u podnošenju poruga i nepravdi, da ga što više slijedim u tom, samo ako to budem mogao pretrpjeti bez ikakva grijeha i bez uvrede njegova Božanskog Veličanstva. Zatim ću izmoliti Zdravo Marijo. Za to isto molit ću i Sina da mi isprosi od Oca i reći ću: Dušo Kristova. To isto molit ću i Oca da mi podijeli i izmolit ću: Oče naš.
