Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.
Tekst za meditaciju: Luka 24,13-35.
PREDOĐBA MJESTA: Put, cesta, putovanje, to je čovjekov život na zemlji. Što označava putovanje? VRIJEME! Potrebno je određeno vrijeme da bi negdje došao. Također ako putujemo moramo znati i odredište inače uzalud putujemo. Ako je naše odredište nebo onda je dobro pratiti putokaze koji me do tamo vode, a to je Krist Uskrsnuli! Iako ga nevidim osjećam da je uz mene, da me prati na mome putu! – Onog istog dana — prvog u tjednu — dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga — bijaše uskraćeno njihovim očima.
DRUGA TOČKA: Isus, Bog, uvijek prvi prilazi čovjeku i prati ga na njegovu putu! On želi čuti naše boli i patnje iako ih već jako dobro zna. Ali želi da olakšamo svoju dušu da Njemu kažemo što nas muči i da mu predamo svoje brige! – On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«
DRUGA TOČKA: Čovjek instinktivno bježi od boli i patnje, kao i ova dva učenika. Jeruzalem je mjesto gdje su sve njihove nade umrle i zato bježe. A Isus se pravi nevješt i neznalica i polako ulazi u srž našega problema kako bi poslije mogao dati dobar odgovor. Naš problem je kao i problem ovih učenika, često smo zbunjeni, prestrašeni i ne vidimo izlaza iz naše situacije. Pa se vraćamo našem starom životu od kojega smo pokušali pobječi. – A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok — silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da u im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.«
TREĆA TOČKA: Bog, Isus, nam daje odgovor koji nas šokira i iznenađuje! Ali to je upravo odgovor koji trebamo čuti. „O bezumni i srca spora da vjerujete…“ Samo čitanjem Svetoga Pisma čovjek može doći do svih odgovora koji mu trebaju za sveti život! Ali problem je vjera! – A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
ČETVRTA TOČKA: Bol, tuga, žalost, brige ovoga života mogu napraviti u nama sljepoću srca, da ne vidimo da je Bog s nama. Da ne vidim da On u Isusu zajedno pati sa svakim čovjekom koji se osjeća napušten i ostavljen od sviju! Ali njegove riječi mogu u nama zapaliti vatru koju nitko i ništa neće moći ugasiti. Nikakve bure ili oluje u mome životu više nikada me neće oboriti na zemlju. Ni tama više nije mračna jer mi svijetli Krist Uskrsnuli povratnik od mrtvih! I zato ovi učenici bez obzira što večer i dan na izmaku ustaju i vračaju se u mjesto njihovih patnja u Jeruzalem! – Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem.
PETA TOČKA: Jedino Uskrsli Gospodin vraća nadu, radost i mir! Nitko drugi nam to nemože dati! Nitko drugi nas nemože usrećiti! Prepoznajmo Isusa u Euharistiji, u lomljenju kruha s braćom i sestrama! – Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Na kraju meditacije razgovor: Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, Uskrsnula u svoj njegovoj slavi, kako poziva svoje učenike na velika djela, da nasljeduju Njegov život. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.
