Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva. Gospodine daj nam milost da budemo gladni tvoje ljubavi i daj da tragamo za njom svakoga dana i da je tražimo u svetom pismu, svetoj euharistiji i molitvi.
Tekst za meditaciju: Knjiga Postanka 42, 1-24.
Prva točka: Jakov tjera svoju djecu da im nabave hranu, ali nije spreman odvojiti se od Benjamina jer ga je bilo strah da ga ne pogodi kakvo zlo kao i njegova brata Josipa. Glad nas tjera da izađemo iz svojeg ugodnog života i krenemo u potragu za onim što će nahraniti nas i naše obitelji. I mi moramo izaći iz ugodnosti našega doma i svakodnevno pronalaziti ono što hrani naše duše i tijela! – Kad je Jakov čuo da u Egiptu ima žita, reče svojim sinovima: “Što tu zurite jedan u drugoga? Čujem da ima žita u Egiptu. Otiđite dolje te nam ga odande nabavite da ostanemo na životu i ne pomremo.” Tako desetero Josipove braće siđe da nabavi žita iz Egipta. Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. “Da ga ne bi zadesila kakva nesreća”, govorio je. Među onima koji su išli nabavljati žito, jer u zemlji kanaanskoj vladaše glad, bijahu i sinovi Izraelovi.
Druga točka: Josip prepoznaje svoju braću, i oni ni ne znajući ostvaruju san koji je Josip imao kao mladić. Josipa je svjestan da se danas ispunja san koji je sanjao, i da je to bio Božji plan. Pa ipak baca svoju braću u zatvor na tri dana. Zanimljivo je da ih nakon tri dana oslobađa, tu nam broj tri postaje važan, kao što su snovi peharnika i pekara ispunili za tri dana. To vrijeme je postalo važno za ispunjenje svih stvari. Tako će biti i s Gospodinovim uskrsnućem ispunjenje dolazi treći dan. Josip stavlja svoju braću na kušnju, dobit će hranu koja im je potrebna, ali moraju proći kroz kušnju. Kušnja je da moraju izabrati nekoga između sebe koji bi ostao kao dokaz njihove istinitosti i odanosti prema bratu koji ostaje. Jer ako se ne vrate osuđuju ga na smrt! – Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio žito svemu svijetu. Dođu tako i Josipova braća i poklone mu se licem do zemlje. Josip prepozna braću čim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i oštro im govorio. Zapita ih: “Odakle dolazite?” Odgovore: “Iz zemlje kanaanske došli smo da kupimo hrane.” Iako je Josip prepoznao svoju braću, oni njega nisu prepoznali. Josip se sjeti snova što ih je o njima sanjao. I reče im: “Vi ste uhode! Došli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje.” Oni mu odgovore: “Ne, gospodaru! Tvoje su sluge došle da nabave hrane. Svi smo sinovi jednog oca; pošteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode.” On će im opet: “Ne, nego ste došli da izvidite slaba mjesta ove zemlje.” Nato oni uzvrate: “Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestero braće – sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlađi je sad s ocem, a jednoga više nema.” No Josip im dobaci: “Onako kako sam vam već rekao: vi ste uhode! Ovako ću vas iskušati: odavde, tako mi faraona, nećete izići ako vaš najmlađi brat ne dođe ovamo! Pošaljite jednoga između sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako ću iskušati vaše riječi i vidjeti je li u vas istina ili nije. Inače, tako mi faraona, vi ste uhode!” Potom ih baci u zatvor na tri dana. Treći im dan reče Josip: “Izvršite to, i ostat ćete na životu, jer sam ja čovjek bogobojazan. Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite žito svojim izgladnjelim domovima. Poslije toga dovedite mi svoga najmlađeg brata, tako da se obistine vaše riječi te da ne izginete.”
Treća točka: Da bi čovjek primio hranu koja mu je potrebna za život njegov i njegove obitelji, mora proći kroz kušnju. Moramo prihvatiti izazov koji se nalazi pred nama i suočiti se s njim. Josipova braća vjeruju da je ova kušnja zbog onoga što su učinili svome bratu Josipu i to je istina. Ali ta kušnja pogađa i samoga Josipa jer mu je teško gledati svoju braću kako se muče, ali jedino tako i oni mogu spoznati da je sve to bilo Božji plan. – Oni pristanu. Zatim je jedan drugom govorio : “Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla.” Ruben im odvrati: “Zar vam nisam govorio: Ne ogrešujte se o mladića! Ali vi niste slušali. Sad se traži račun za njegovu krv.” Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko tumača. On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovaraše s njima. Onda izdvoji Šimuna između njih i naredi da bude svezan na njihove oči.
Na kraju meditacije: Završiti sa molitvom “Oče naš”!
P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!
