Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva. Molit ćemo milost od Gospodina da se ne predamo strahu, nego da spremno žrtvujemo ono što nam je najdraže kako bi od Boga dobili još više za sebe i za sve svoje.
Tekst za meditaciju: Knjiga Postanka 42, 25-38.
Prva točka: Josip daje svojoj braći žita, ali im vraća i novce koje su donijeli kako bi kupili žito. Braća su zbunjena i prestrašena, ne razumiju što se događa i smatraju da je to Božja kušnja. – Potom Josip zapovjedi da im vreće napune žitom; da svakome njegov novac metnu u vreću i da im daju poputninu. Tako im učine. Tada oni natovare žito na svoje magarce i krenu odande. Kad na prenoćištu jedan od njih otvori svoju vreću da nahrani magarca, opazi svoj novac ozgo u vreći. “Moj je novac vraćen!” – povika braći. – “Evo ga u mojoj vreći!” Zadrhta srce u njima. Zgledaše se, uplašeni, i rekoše: “Što nam ovo Bog uradi!”
Druga točka: Strah pred kušnjom nas paralizira, i blokira nas da napravimo korak naprijed. Potrebno je pobijediti strah i suočiti se s problemom bez obzira kakav bio. Moramo biti spremni prihvatiti posljedice naših djela. Strah postaje još veći jer je ulog velik, ne mogu više pred Josipove oči ako ne dovedu Benjamina! Zato su svi pali u strah, a najviše Jakov! – Došavši k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kazaše mu sve što ih je snašlo. “Čovjek koji je gospodar one zemlje”, rekoše, “oštro nam je govorio i optužio nas kao uhode. Pošteni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode. Bilo nas je dvanaestero braće, sinovi istog oca, ali jednoga više nema, dok se najmlađi sad nalazi s našim ocem u zemlji kanaanskoj. Ali čovjek koji je gospodar one zemlje reče nam: `Ovim ću doznati da ste pošteni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali uzmite što vam treba za izgladnjele domove, pa idite. Onda mi dovedite svoga najmlađeg brata, tako da znam da niste uhode, nego pošteni ljudi. Poslije toga vratit ću vam vašeg brata, i vi ćete se moći slobodno kretati u ovoj zemlji.`” Kako su praznili svoje vreće, svaki nađe u vreći svoju kesu. Opazivši to, zapadoše u strah – i oni i njihov otac.
Treća točka: Jakov je protrnuo od straha, ne želi žrtvovati i najmlađega sina jer mu je to sve što je ostalo od pokojne žene Rahele, i jer je mislio da je Josip mrtav. Ali ta žrtva će biti potrebna kako bi zadobio nešto puno više! – “Mene vi ostavljate bez djece!” – reče im njihov otac. _”Josipa je nestalo, Šimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje!” Onda Ruben reče svome ocu: “Ubij moja dva sina ako ti ga ja natrag ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja ću ti ga vratiti!” “Moj sin neće s vama!” – uzvrati on. – “Njegov je pravi brat već mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji ćete poći snašla nesreća, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u Šeol.”
Na kraju meditacije: Završiti sa molitvom “Oče naš”!
P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!
