28.4.’25. Faraon doziva Izraela u Egipat

Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva. Molimo od Gospodina milost da budemo strpljivi u kušnjama i da zahvaljujemo na blagoslovima koje nam Bog daje.

Tekst za meditaciju: Knjiga Postanka 45,16-28.

Prva točka: Faraon po Josipu poziva njegovu braću da dođu u Egipat. Po kušnjama koje su prošli Bog sada nagrađuje Josipovu braću po Faraonu koji im nudi najbolju zemlju. Kušnje koje prolazimo su ograničene i jednoga dana će proći, a nakon kušnji dolazi blagoslov koji Bog na nas želi izliti. –  Glas se pročuje u faraonovu dvoru: “Stigla Josipova braća!” Bilo je to drago faraonu i njegovim dvoranima. Onda faraon reče Josipu: “Kaži svojoj braći neka učine ovo: `Natovarite svoje živine i odmah se uputite u zemlju kanaansku. Uzmite svoga oca i svoje obitelji i k meni dođite! Ja ću vam dati najbolju zemlju u Egiptu te ćete uživati od obilja ove zemlje.` A naredi i ovo: `Ovako učinite: Iz zemlje egipatske potjerajte kola za svoju djecu i svoje žene, uzmite oca i dođite. Neka vam se oči ne rastužuju za vašim stvarima, jer sve što je u Egiptu najbolje bit će vaše.`”

Druga točka: Bog preko svake mjere obasiplje Josipovu braću darovima koje nisu zaslužili, a opet im ih Otac nebeski daje. Pa ipak Josip opominje svoju braću da se putem ne svađaju, kao da je znao da se neki od njih još nisu pomirili sa svime što se dogodilo. Svađe izazivaju razdore i u najsložnijoj obitelji, zato ih se uvijek treba kloniti. – Sinovi Izraelovi tako učine. Po faraonovoj zapovijedi Josip im dade kola i popudbinu. Svakom od njih dade nove haljine, a Benjaminu dade tri stotine srebrnika i petore haljine. Isto tako pošalje svome ocu: deset magaraca natovarenih najboljim plodovima egipatskim i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i namirnicama ocu za put. Isprativši svoju braću na put, reče im: “Nemojte se putem svađati!”

Treća točka: Laž koju su Josipova braća rekla svome ocu Jakovu konačno se prekida, saznajemo pravu istinu koju nije lako prihvatiti. Ali zbog žrtve koju je Jakov napravio dopuštajući da njegov sin Benjamin ode Bog ga nagrađuje za žrtvu koju je učinio predajući sina svoje starosti kojega je jako volio, a sada je zadobio i drugoga sina za kojim je žalio što ga je izgubio. – I tako oni odoše iz Egipta i stigoše u zemlju kanaansku, k svome ocu Jakovu. Kad mu rekoše: “Josip je živ i čak vlada nad svom zemljom egipatskom!”, njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati. Ali kad mu ispripovjediše sve što im je Josip rekao i kad vidje kola što ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oživje. “Dosta”, reče Izrael. “Sin moj Josip još je živ! Moram poći i vidjeti ga prije nego umrem.”

Na kraju meditacije: Završiti sa molitvom “Oče naš”!

P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!