Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva. Bože molimo te da blagosloviš naše živote, naše obitelji, naša nastojanja da se uvijek trudimo biti tvoji da slijedimo tvoje putove!
Tekst za meditaciju: Knjiga Postanka 48,1-22 50,15-22.
Prva točka: Jakov predaje svome sinu Josipu blagoslov koji je primio od svog oca Izaka, a Jakov ga daje svome mlađem sinu Josipu u njegovu potomstvu. Bog ne gleda na vanjštinu nego na srce, čovjek može biti jak koliko hoće, ako nema ponizno srce Bog ga odbacuje i ne uzima ga da vodi njegov narod. I mi moramo svojoj djeci ostavljati u nasljedstvo blagoslove koje smo primili od Gospodina, i to je najveće bogatstvo koje možemo djeci ostaviti u nasljeđe. – Poslije nekog vremena jave Josipu: “Eno ti je otac obolio.” Nato on uzme sa sobom svoja dva sina, Manašea i Efrajima. Kad Jakovu rekoše: “Evo ti je došao sin Josip”, Izrael skupi svoje snage i sjede na postelju. Reče Jakov Josipu: “Bog Svemožni, El Šadaj, objavi mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade, a potom mi reče: `Učinit ću te rodnim i mnogobrojnim, učinit ću da postaneš skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat ću ovu zemlju u posjed zauvijek… Opazivši Izrael Josipove sinove, zapita: “Tko su ovi?” Josip odgovori svome ocu: “Sinovi su to moji koje mi je Bog dao ovdje.” “Dovedi mi ih da ih blagoslovim”, reče. Izraelu oči oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede sinove, a on ih poljubi i zagrli. Potom Izrael reče Josipu: “Nisam očekivao da ću još ikada vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke.” Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje, nakloni.
Druga točka: Jakov desnicom blagoslivlja Efrajima, a Manašea ljevicom. Iako se Josip buni, Jakov ostaje pri svome jer je i on bio mlađi. Jakov daje blagoslov djeci svoga sina i iz njih će nastati dva plemena u Izraelu. Božji blagoslov prenosi se sa koljena na koljeno i Bog ostaje od sada uz jedan narod koji je odlučio držati Božje zapovjedi. To je Bog koji izbavlja iz zla i čuva svoje podložnike. – Nato ih uze Josip obojicu – Efrajima svojom desnicom, Izraelu nalijevo, a Manašea svojom ljevicom, Izraelu nadesno – te ih k njemu primače. Ali Izrael ispruži svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mlađi, a svoju ljevicu na glavu Manašeovu – tako je držao ruke unakrst – iako je Manaše bio prvorođenac. Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreći: “Bog, čijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas, anđeo koji me od svakog zla izbavljao – djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih pređa Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili!” Kad je Josip vidio da je njegov otac položio desnicu na Efrajimovu glavu, njegovim se očima to učini krivo; zato posegne za rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Manašeovu. “Ne tako, oče moj,” reče Josip svome ocu, “jer ovo je prvorođenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!” Ali njegov otac to odbije rekavši: “Znam ja, sine moj, znam; i od njega će postati narod i bit će velik. Ali njegov mlađi brat bit će veći od njega, a njegovo će potomstvo biti mnoštvo.” Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavši: “Vama nek` se Izrael blagoslivlja govoreći: Kao što je Efrajimu i Manašeu, nek` i tebi Bog učini!” Tako stavi Efrajima pred Manašea. Poslije Izrael reče Josipu: “Ja ću, evo, naskoro umrijeti; no Bog će biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaših otaca. A tebi ostavljam Šekem, nešto više nego tvojoj braći, što sam ga svojim mačem i lukom osvojio od Amorejaca.”
Treća točka: Nakon Jakovljeve smrti braću hvata strah da bi se Josip mogao osvetiti. Slično kao što je Jakov imao strah pred svojim bratom. Ali Bog je sada s Josipom, i on vidi i zna da je sve što se dogodilo bilo u naprijed određeno u Božjem promislu i njegovoj providnosti. A protiv Boga ne možemo ići. Zato treba biti strpljiv u nevoljama dok ne vidimo koje dobro nam one donose. – Kad su Josipova braća vidjela da im je otac umro, rekoše: “Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?” Stoga poruče Josipu ovako: “Pred svoju smrt tvoj je otac naredio: `Ovako recite Josipu: Oprosti braći svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.` Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!” Na te riječi Josip brizne u plač. Tada sama njegova braća dođu k njemu, bace se preda nj te mu reknu: “Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!” Josip im odvrati: “Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga! Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva – da spasi život velikom narodu. Zato se ne bojte! Ja ću se brinuti za vas i za vašu djecu.” Tako ih je smirio ljubeznim riječima. Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i očevim. Poživje Josip stotinu i deset godina.
Na kraju meditacije: Završiti sa molitvom “Oče naš”!
P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!
