\n<\/strong>
\nKri\u017eam se, evo, Bo\u017ee, smjerno pred tobom.
\nMnoge sam putove pro\u0161ao, mnogo toga \u010duo,
\nBilo je zanimljivo, bilo je te\u0161ko, bilo je\u2026
\nSada \u017eelim samo biti s tobom da bih te slu\u0161ao,
\nDa bih shvatio gdje sam to grdno grije\u0161io.
\nA nisam htio, vjeruj mi, bio sam samo slab,
\nMnogo toga me je varalo, la\u017enim nadama opijalo.
\nPred licem ti stojim i gledam te prijateljski.
\nNa svoju si me sliku stvorio, znam to dobro,
\nNo sli\u010dim li ti ili mi je krabulja jo\u0161 na licu?
\nKakav god odgovor bio znam da sam pred tobom,
\n\u017delim do\u0107i do svjetla, udahnuti svje\u017eeg zraka.
\nI ti si nekada hodio zemljom i te\u0161ko trpio,
\nKri\u017e su stavili na te i htjeli te nemilosrdno zgaziti,
\nnisi se dao, dostojanstveno si pro\u0161ao svoj put.
\nZa\u0161to i ja svoj tako ne bih pro\u0161ao unato\u010d svemu,
\ni ja imam le\u0111a, i ja imam prijatelje, i jo\u0161 mnogo toga.
\nGovori\u0161 mi sve to nijemo o\u010dima. Ja stojim pred tobom.
\nDa, stvarno, za\u0161to ne bih, nisam sam, da, stvarno?<\/span><\/p>\n
Stala pla\u010du\u0107 tu\u017ena mati,
\ngledala je kako pati,
\nSin joj na kri\u017e uzdignut.<\/p>\n
![\"01_Prva_postaja\"](\"https:\/\/zupazamet.hr\/wp-content\/uploads\/sites\/131\/2014\/09\/01_Prva_postaja-300x300.jpg\")
![\"02_Druga_postaja\"](\"https:\/\/zupazamet.hr\/wp-content\/uploads\/sites\/131\/2014\/09\/02_Druga_postaja-300x300.jpg\")
![\"03_Tre\u0107a_postaja\"](\"https:\/\/zupazamet.hr\/wp-content\/uploads\/sites\/131\/2014\/09\/03_Tre\u0107a_postaja-300x300.jpg\")
![\"04_\u010cetvrta_postaja\"](\"https:\/\/zupazamet.hr\/wp-content\/uploads\/sites\/131\/2014\/09\/04_\u010cetvrta_postaja-300x300.jpg\")
![\"05_Peta_postaja\"](\"https:\/\/zupazamet.hr\/wp-content\/uploads\/sites\/131\/2014\/09\/05_Peta_postaja-300x300.jpg\")
![\"06_\u0160esta_postaja\"](\"https:\/\/zupazamet.hr\/wp-content\/uploads\/sites\/131\/2014\/09\/06_\u0160esta_postaja-300x300.jpg\")
![\"07_Sedma_postaja\"](\"https:\/\/zupazamet.hr\/wp-content\/uploads\/sites\/131\/2014\/09\/07_Sedma_postaja-300x300.jpg\")
![\"08_Osma_postaja\"](\"https:\/\/zupazamet.hr\/wp-content\/uploads\/sites\/131\/2014\/09\/08_Osma_postaja-300x300.jpg\")
![\"09_Deveta_postaja\"](\"https:\/\/zupazamet.hr\/wp-content\/uploads\/sites\/131\/2014\/09\/09_Deveta_postaja-300x300.jpg\")
![\"10_Deseta_postaja\"](\"https:\/\/zupazamet.hr\/wp-content\/uploads\/sites\/131\/2014\/09\/10_Deseta_postaja-300x300.jpg\")
![\"11_Jedanaesta_postaja\"](\"https:\/\/zupazamet.hr\/wp-content\/uploads\/sites\/131\/2014\/09\/11_Jedanaesta_postaja-300x300.jpg\")
![\"12_Dvanaesta_postaja\"](\"https:\/\/zupazamet.hr\/wp-content\/uploads\/sites\/131\/2014\/09\/12_Dvanaesta_postaja-300x300.jpg\")
![\"13_Trinaesta_postaja\"](\"https:\/\/zupazamet.hr\/wp-content\/uploads\/sites\/131\/2014\/09\/13_Trinaesta_postaja-300x300.jpg\")
![\"14_\u010cetrnaesta_postaja\"](\"https:\/\/zupazamet.hr\/wp-content\/uploads\/sites\/131\/2014\/09\/14_\u010cetrnaesta_postaja-300x300.jpg\")
<\/div><\/div>\n \n <\/div>\n<\/div>\n<\/p>\n
\n
Stajali\u0161te prvo:<\/strong> Isus osu\u0111en na smrt<\/span><\/p>\n Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Sve je bilo izvedeno po propisu i zakonu, O\u010de na\u0161 … ili Zdravo Marijo …<\/p>\n Smiluj nam se, Gospodine! Du\u0161om njenom razboljenom, <\/p>\n Stajali\u0161te drugo:<\/strong> Isus nosi svoj te\u0161ki kri\u017e<\/span><\/p>\n Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Otkucavali su lijeni popodnevni sati. O\u010de na\u0161 … ili Zdravo Marijo …<\/p>\n Smiluj nam se, Gospodine! O koliko ucviljena Stajali\u0161te tre\u0107e:<\/strong> Isus prvi put pada pod kri\u017eem<\/span><\/p>\n Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Noge su naposljetku smalaksale i Isus je pao. O\u010de na\u0161 … ili Zdravo Marijo …<\/p>\n Smiluj nam se, Gospodine! Bol bolova sve to lju\u0107i Stajali\u0161te \u010detvrto:<\/strong> Isus susre\u0107e svoju \u017ealosnu majku<\/span><\/p>\n Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Bol se pred majkom nije mogla skriti, O\u010de na\u0161 … ili Zdravo Marijo …<\/p>\n Smiluj nam se, Gospodine! Koji \u010dovjek ne bi plako Stajali\u0161te peto<\/strong>: \u0160imun Cirenac poma\u017ee Isusu nositi kri\u017e <\/span><\/p>\n Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Bi\u010d je fijukao zrakom, Isus se gr\u010dio pod kri\u017eem, O\u010de na\u0161 … ili Zdravo Marijo …<\/p>\n Smiluj nam se, Gospodine! Tko protu\u017eit ne\u0107e s \u010distom, Stajali\u0161te \u0161esto:<\/strong> Veronika daje Isusu rubac da otare lice <\/span><\/p>\n Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Nije ti Veronika bila ni majka, ni sestra, O\u010de na\u0161 … ili Zdravo Marijo …<\/p>\n Smiluj nam se, Gospodine! Zarad grijeha svoga puka Stajali\u0161te sedmo:<\/strong> Isus pada drugi put pod kri\u017eem<\/span><\/p>\n Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Curio je znoj nemilice, i krv, te\u0161ko se i\u0161lo dalje, O\u010de na\u0161 … ili Zdravo Marijo …<\/p>\n Smiluj nam se, Gospodine! Gleda svoga milog Sina, Stajali\u0161te osmo:<\/strong> Isus tje\u0161i rasplakane \u017eene<\/span><\/p>\n Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. One se nisu bojale plakati, vidljivo iskazati svoju bol, O\u010de na\u0161 … ili Zdravo Marijo …<\/p>\n Smiluj nam se, Gospodine! Vrelo milja, slatka Mati, Stajali\u0161te deveto: <\/strong>Isus pada tre\u0107i put pod kri\u017eem<\/span><\/p>\n Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Golgota je bila blizu, jo\u0161 samo koji korak i gotovo, O\u010de na\u0161 … ili Zdravo Marijo …<\/p>\n Smiluj nam se, Gospodine! Neka ljubav srca moga Stajali\u0161te deseto: <\/strong>Isus svu\u010den i \u017eu\u010di napojen<\/span><\/p>\n Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Postao si tek jedna od igra\u010daka u njihovim rukama, O\u010de na\u0161 … ili Zdravo Marijo …<\/p>\n Smiluj nam se, Gospodine! Rane drage, Majko sveta, Stajali\u0161te jedanaesto: <\/strong>Isusa raspe\u0161e na kri\u017e<\/span><\/p>\n Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Udarci \u010deki\u0107a muklo su odjekivali uzvisinom. O\u010de na\u0161 … ili Zdravo Marijo …<\/p>\n Smiluj nam se, Gospodine! Neka do\u0111u i na mene Stajali\u0161te dvanaesto<\/strong>: Isus raspet umire na kri\u017eu<\/span><\/p>\n Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Podigli su te iznad zemlje da je bolje vidi\u0161, O\u010de na\u0161 … ili Zdravo Marijo …<\/p>\n Smiluj nam se, Gospodine! Daj mi s tobom suze livat Stajali\u0161te trinaesto:<\/strong> Isus skinut s kri\u017ea i predan majci u krilo<\/span><\/p>\n Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Mnogi su pobjegli, ali majka je stajala uz tebe. O\u010de na\u0161 … ili Zdravo Marijo …<\/p>\n Smiluj nam se, Gospodine! U tvom dru\u0161tvu uz kri\u017e stati Stajali\u0161te \u010detrnaesto:<\/strong> Isusa pola\u017eu u grob<\/span><\/p>\n Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Posao je priveden kralju, temeljito, kako to oni znaju, O\u010de na\u0161 … ili Zdravo Marijo …<\/p>\n Smiluj nam se, Gospodine! Kada do\u0111u smrtni \u010dasi, Kad mi zemlja tijelo primi, Zahvalna molitva <\/span><\/strong><\/p>\n I ja imam kri\u017e, Bo\u017ee, i meni je moj tako te\u017eak, Kri\u017eni put Golgote Glas, Miljenko Stoji\u0107 Odluka Kri\u017eam se, evo, Bo\u017ee, smjerno pred tobom. Mnoge sam putove pro\u0161ao, mnogo toga \u010duo, Bilo je zanimljivo, bilo je te\u0161ko, bilo je\u2026 Sada \u017eelim samo biti s tobom da bih te slu\u0161ao, Da …<\/p>\n
\nJer si svojim svetim kri\u017eem svijet otkupio.<\/span><\/p>\n
\nBo\u017ee moj, nisu to radili prvi put, \u0161to vi mislite?
\nTi si bio kriv i trebao si stradati za uzor drugima.
\nO ozbiljnim se stvarima radilo, ljudi moji,
\nuznemirio je poglavare, poremetio ravnovjesje.
\nNe treba spominjati povredu ljudskih prava,
\nto je za neke druge, dostojnije, a ne za ovoga ovdje.
\nDruk\u010dije mi\u0161ljenje je razbibriga za odabrane,
\nsamo oni to dobro shva\u0107aju i onda drugima prenose.
\nGleda\u0161 ih, Bo\u017ee, njih svoje suce, i \u0161uti\u0161, i trpi\u0161.
\nZadovoljni su da su to dobro i vje\u0161to napravili,
\nne\u0107e njima netko dobro\u0107udan kvariti posao,
\nlukavci se tra\u017ee, oni tvrde \u0161ije, oni bezobzirni.
\nGleda\u0161 ih uporno i zna\u0161 da pobje\u0111uje\u0161,
\ntreba samo presko\u010diti smrt i sve je gotovo.
\nMislili su da ti to ne\u0107e\u0161 mo\u0107i, da \u0107e\u0161 sli\u010diti drugima,
\nmislili su da \u0107e\u0161 pobje\u0107i, da \u0107e\u0161 se prestra\u0161iti,
\nmo\u017eda \u010dak i njih poni\u017eavaju\u0107e moliti za milost.
\nA ti si zagrlio svoju osudu i po\u0161ao dalje.
\nSreo sam te na tome putu, prepoznao i pozdravio,
\ni osjetio prijezir poglavara, i osjetio miris smrti.<\/p>\n
\nSmiluj nam se!<\/p>\n
\nrastu\u017eenom, ra\u017ealjenom,
\nprolazio ma\u010d je ljut.<\/p>\n
\n
\nJer si svojim svetim kri\u017eem svijet otkupio.<\/span><\/p>\n
\nPalestina se osula prolje\u0107em, nadolazio je \u017eivot.
\nVojnici uvje\u017ebano stavi\u0161e kri\u017e na tvoja le\u0111a,
\nmotrio sam te iz prikrajka i drhtao \u0161to \u0107e biti.
\nPoplo\u010dana cesta zvonila je od udaraca, ptice su bje\u017eale,
\nmije\u0161ali su se koraci puka, tvoji, vojni\u010dki, koraci hulja.
\nBolje bi bilo da ste se svi zajedno odmarali, u Jeruzalemu
\nse prave dobra osvje\u017eavaju\u0107a pi\u0107a, a vi tako.
\nGledao je Bog s nebesa, mnogih nije bilo briga.
\nNeka se sveti ime Njegovo, ali nas neka pusti na miru,
\nne treba nama njegovo kraljevstvo, imamo svoje.
\nPogledajte taj sklad, tu vojsku, te poglavare, sa svim
\npote\u0161ko\u0107ama mogu izi\u0107i na kraj.
\nIsus je \u0161utio, njemu na pamet nisu padale ove misli,
\nznao je da je njegov otac i na\u0161 otac, da smo bra\u0107a,
\njednoga dana istina \u0107e izi\u0107i na vidjelo, jednoga dana.
\nProlje\u0107e se budilo, a ti si odlazio na daleki put.
\nHtio sam te pratiti \u0161to du\u017ee, da mi ostane\u0161 u uspomeni,
\nvremena su te\u0161ka, vremena su kri\u017eovita, osje\u0107am to,
\nuspomena na tebe grijat \u0107e me, mudrijim \u010diniti.<\/p>\n
\nSmiluj nam se!<\/p>\n
\nbje\u0161e ona uzvi\u0161ena
\nMajka Sina jedinog.<\/p>\n
\n
\nJer si svojim svetim kri\u017eem svijet otkupio.<\/span><\/p>\n
\nNo, i\u0161lo je sve po zamisli, \u0161to se i o\u010dekivalo.
\nUostalom, i svejedno je, ta isto \u0107e umrijeti.
\n\u0107utio je sve ovo Isus u okolnom mno\u0161tvu,
\nbilo puka udaralo ga je u tjeme, u \u010delo, u mozak.
\nO\u010de nebeski, ti \u010duje\u0161 ovo i znam da zna\u0161 da te\u0161ko je,
\nali neka tvoja rije\u010d bude zadnja, uvijek zadnja,
\ni ovdje na pra\u0161njavoj zemlji, stazi \u0161to vijuga.
\nUstat \u0107u se ja, koljena jo\u0161 mogu izdr\u017eati.
\nPogledaj samo te okolne vojnike, njihov mar,
\nnadaju se da \u0107e ovaj posao brzo zavr\u0161iti,
\nmo\u017eda me budu barem malo cijenili zbog toga,
\nta i oni su samo obi\u010dni krhki ljudi.
\nI njihove majke pla\u010du kao i moja, i o\u010devi,
\npogledaj ih, O\u010de, milostiv im budi,
\njednoga \u0107e dana progledati, mora se to dogoditi.
\nTada \u0107e me zavoljeti, tvrdom svojom ljubavlju,
\nznat \u0107e da su nepravedno progonili prijatelja.
\nPoglavari ne\u0107e progledati, tra\u017eit \u0107e nove vojnike,
\nali i njima budi milostiv, O\u010de, i njima.<\/p>\n
\nSmiluj nam se!<\/p>\n
\nblaga Majka gledaju\u0107i
\nmuke slavnog \u010deda svog.<\/p>\n
\n
\nJer si svojim svetim kri\u017eem svijet otkupio.<\/span><\/p>\n
\niako si je u dubini svoga srca od toga htio sa\u010duvati,
\nta majka ti je, ona najdublje osje\u0107a \u0161to se s tobom zbiva.
\nOd po\u010detka je bila tu negdje, pratila te smjerno,
\na vi\u0161e bi volio da je ostala kod ku\u0107e, kao i drugi,
\nda se smjerno u ti\u0161ini molila za te i one koji te progone.
\nGledao si je pogledom odlaze\u0107ega, sinovski nje\u017eno,
\ntrebalo je zapravo biti obrnuto, svako dijete to zna.
\nI ona je tebe gledala i trpjela poput mnogih majki,
\nra\u0111ao si se po drugi put, a nije to trebalo.
\nBio si zaista njezin sin, njezin hrabri sin,
\nznao si kako se pati i kako se ne proklinje.
\nNi\u0161ta ne mo\u017ee potamniti milost koju si nosio u sebe,
\nni\u0161ta ne mo\u017ee uni\u0161titi tvoju ljudskost, tvoje bo\u017eanstvo,
\nsve su to prividi, bijedno zavo\u0111enje zla, prijevara.
\nNe boj se, sinko, pratim te, ni\u0161ta ti oni ne mogu,
\ntvoje ime i tvoj spomen vje\u010dno \u0107e ostati,
\nnjih \u0107e nestati, vjetar \u0107e im rasuti postojanje.
\nI neka ti je, zato, laka zemlja, neka te blago \u010duva.<\/p>\n
\nSmiluj nam se!<\/p>\n
\nMajku Bo\u017eju vide\u0107 tako
\nu tjeskobi tolikoj?<\/p>\n
\n
\nJer si svojim svetim kri\u017eem svijet otkupio.<\/span><\/p>\n
\nvidjelo se da se upinje, ali jednostavno ne mo\u017ee dalje.
\nVojnici su zgrabili prvoga koji im je do\u0161ao pod ruku,
\nneka pomogne ovome ovdje i posrami tu svjetinu,
\ndobro je da su mu ruke te\u017ea\u010dke i opore, znat \u0107e to.
\nNije va\u017eno \u0161to tog \u0160imuna nije bilo od po\u010detka,
\nmislili su oni \u0161to su potajno patili s Isusom,
\nbarem je sad tu, magarac \u0107e pri\u010dekati svoju u\u017einu,
\nrazumije on bolje od ovih ovdje \u0161to se doga\u0111a,
\nta toliko je pra\u0161nih krajeva zajedno s Isusom progazio.
\nNeki su se po\u010deli i \u0160imunu smijati, vrije\u0111ati ga,
\npogledao ih je mrko, stra\u0161ljivo su smeteno u\u0161utjeli,
\nzna on bolje od njih \u0161to je kruh svagdanji,
\nzna on bolje kako se rane previjaju,
\nzna on bolje kako se nad urodom bdije,
\nzna on bolje\u2026, zacijelo, zna on bolje.
\nNjih su dvojica nosili kri\u017e i postajali prijatelji.<\/p>\n
\nSmiluj nam se!<\/p>\n
\nkada vidi gdje za Kristom
\nrazdire se srce njoj?<\/p>\n
\n
\nJer si svojim svetim kri\u017eem svijet otkupio.<\/span><\/p>\n
\nbila je tek jedna iz puka, pam\u0107ena ni po \u010demu,
\nali bila je uz tebe, vjerna kao najbolji prijatelj.
\nVojnici su je o\u0161tro pogledali i pustili na miru,
\nznali su da od nje nema nikakve opasnosti,
\nmo\u017ee samo unijeti malo ljudskosti u ovaj jad.
\nBio si blag prema njoj i sliku joj svoju ostavio,
\n\u010duvat \u0107e je za te\u0161ke \u010dase, uspomenu \u0161to lije\u010di.
\nZacijelo je jo\u0161 ponetko htio pristupiti, ali se bojao.
\n\u017daliti takve treba, ne osu\u0111ivati, ta ne vide dobro.
\nSve se gubi kad se za ne\u0161to boji, kad se ne\u0161to \u010duva.
\npitajte o tome ratnike na boji\u0161tu, ozbiljno ih saslu\u0161ajte,
\no\u010deve i majke, naro\u010dito majke, one mnogo toga znaju,
\none su uvijek u prvim redovima, na prvoj crti.
\nRubac je zgrijao srce, otrao mi suzu, razbistrio um.
\nJa sam bio Veronika, prepoznao si to lako.
\nDa, da, bio sam Veronika. Jesam li jo\u0161 to?<\/p>\n
\nSmiluj nam se!<\/p>\n
\ngleda njega usred muka
\ni gdje bi\u010dem bijen bi.<\/p>\n
\n
\nJer si svojim svetim kri\u017eem svijet otkupio.<\/span><\/p>\n
\na trebalo je i\u0107i, O\u010de, ne sutra, nego danas.
\nZemlja tako privla\u010di, zagrlio sam je kao majku,
\noni su se ponovno uskome\u0161ali umorni od mene,
\nni njima ni meni ovo nikako da pro\u0111e.
\nIspremije\u0161ale su se slike, Galileja mi pred o\u010dima,
\nIsusom su me zvali, prijateljevao sam s njima,
\nlije\u010dio ih, u domove im zalazio, tje\u0161io ih,
\nbilo je to tako dobro i lijepo, zahvaljivali su mi,
\nsada sam negdje na nekom nepoznatom mjestu,
\noni su tu\u0111i, oni su divlji, oni su sve zaboravili.
\nKako to da nisu postali ja, da nisu postali oni,
\nkada \u0107e progledati, kada \u0107e se trznuti, tko to zna?
\nJesu li i moji u\u010denici prestra\u0161eni postali takvima,
\ngdje li su sada, gdje je Petar, gdje Ivan?
\nVidim tebe, \u0161ap\u0107e\u0161 mi svoje ime, o da, poznam te,
\nti si onaj \u0161to me uporno slijedi\u0161 iz godine u godinu,
\nnastavi tako, \u010dekat \u0107u te gore u raju s jednakima tebi,
\npri\u010dat \u0107emo tada opu\u0161teno kako je bilo, i smijat \u0107emo se.
\nNe \u010dudi se \u0161to sam te prepoznao, samo, prepoznaj se i ti,
\nodbaci svoju slabost, budi kona\u010dno sposoban gledati.<\/p>\n
\nSmiluj nam se!<\/p>\n
\nostavljena sred gor\u010dina,
\ngdje se s du\u0161om podijeli.<\/p>\n
\n
\nJer si svojim svetim kri\u017eem svijet otkupio.<\/span><\/p>\n
\npratile su te iz koraka u korak, iz patnje u patnju,
\nhtjele su te za\u0161tititi, ali nisu mogle ni\u010dim osim suzama.
\nMu\u0161karci, gutaju\u0107i svoju bol, nijemo su im odobravali,
\nznali su sa se i njihova \u010dast sada suzama spa\u0161ava.
\nZaista se nije smjelo dogoditi jedno ovakvo popodne,
\nIsus je ne\u0161to drugo zavrijedio, a ne sramotni kri\u017e.
\nBijes je rastao u srcima, nije se smio iskazati,
\nnetko drugi sada upravlja na\u0161om zemljom, ne mi.
\nMa tko su ti \u0161to plod ne\u010dije utrobe hladno uni\u0161tavaju,
\nzar i njih majka nije rodila, zar im netko nije bio ocem,
\n\u010diji su oni ustvari porod, znaju li im roditelji plakati?
\nO, neka je blagoslovljena svaka nevina suza,
\nneka je blagoslovljena svaka \u017eena koja \u0107uti maj\u010dinstvo,
\nneka je blagoslovljen svaki mu\u0161karac koji \u0107uti o\u010dinstvo.
\nS njima je Gospodin, njima se ni\u0161ta dogoditi ne mo\u017ee.
\nOni postoje, korijenje im osvaja zemlju, rastu,
\nsilnici prolaze, u tu\u017enom mimohodu prema ni\u0161tavilu.
\nNemoj da se i tebi \u0161to uplakane \u017eene promatra\u0161 to dogodi,
\nznaj da one ne pla\u010du za Isusom, one pla\u010du za tobom,
\nupitaj se bi li i sam trebao plakati ili biti zahvalan?<\/p>\n
\nSmiluj nam se!<\/p>\n
\nbol mi gorku osje\u0107ati
\ndaj da s tobom procvilim.<\/p>\n
\n
\nJer si svojim svetim kri\u017eem svijet otkupio.<\/span><\/p>\n
\njest da se vi\u0161e ne zna kako se ide, ali ide se,
\ntamo gore bit \u0107e kraj i bit \u0107e po\u010detak, novi dan.
\nI opet nisi uspio izdr\u017eati, o zemlju si se oslonio,
\na oni su te odsutno podigli vidjev\u0161i te ve\u0107 na kri\u017eu.
\nPoglavari su se zadovoljno smije\u0161ili, doga\u0111aji idu dobro,
\npobjeda je na vidiku, ovaj put zacijelo ne\u0107e\u0161 pobje\u0107i.
\nJedna je ptica sve nijemo promatrala i \u0161utjela,
\ntrebat \u0107e o ovome propovijedati po Galileji, po Judeji,
\nni\u0161ta nije gotovo, sve tek po\u010dinje, kao u rano prolje\u0107e,
\npotrebno je samo malo pri\u010dekati, klica \u0107e se probuditi,
\na onda \u0107e zapo\u010deti novi \u017eivot, \u010duje\u0161 li, novi \u017eivot!
\nDa, \u017eivot, samo mogu li ja to, je li prolje\u0107e i za mene,
\npuno je bilo magli i puno je bilo blata na mome putu,
\nlako je bilo Isusu, on je bio Bog, a ja to nisam,
\nkako se oprati, kako zaboraviti, kako biti druk\u010diji?
\nJesi li to mene, Isuse, pogledao ili nekoga kraj mene,
\nnije va\u017eno, isti smo svi mi ljudi i hrabrosti nam treba,
\nna zemlji smo ro\u0111eni i nebo tek trebamo iskusiti.
\nDaj pogledaj jo\u0161 jedanput, bit \u0107e mi puno lak\u0161e,
\ndaj pogledaj jo\u0161 jedanput, bit \u0107e ti puno lak\u0161e.
\nNa\u0161i koraci neka prijateljski budu upravljeni zajedno.<\/p>\n
\nSmiluj nam se!<\/p>\n
\ngori sve\u0111 za Krista Boga,
\nda mu u svem omilim.<\/p>\n
\n
\nJer si svojim svetim kri\u017eem svijet otkupio.<\/span><\/p>\n
\nstvar si, a ne \u010dovjek, rade s tobom \u0161to ho\u0107e,
\ntko to radi iz zadovoljstva, tko iz du\u017enosti, tko na silu,
\nnije to vi\u0161e va\u017eno, treba se zbiti \u0161to se zbiti treba,
\nali sramota je zacijelo njihova, i grijeh, i kazna,
\nti zna\u0161 da si nevin i da je to tvoje spasenje.
\nProlazit \u0107e ponovno ovim gradom tvoji u\u010denici,
\niako ih sada nigdje nema, iako su te\u0161ko zbunjeni.
\nHo\u0107e li znati biti velikima, biti golima, biti tvojima?
\nSvatko tko ne\u0161to ima, tko se ne\u010deg gr\u010devito dr\u017ei,
\nni\u0161ta nema, rob je u okovima, igra\u010dka za druge.
\nSa zemlje se putuje samo onako kako se na nju i do\u0161lo,
\na putovati treba, sat odsudno otkucava vrijeme.
\nZnam li ja sve ovo ili sam i ja poput tvojih u\u010denika,
\ndanas kada su vremena druk\u010dije obojena, ali su ista,
\npatim li s njima, nadam se i odlu\u010dujem biti druk\u010diji?
\nZnam \u0161to \u0107u: prepoznat \u0107u drugoga kraj sebe,
\nruku \u0107u mu pru\u017eiti da bismo zajedno pobje\u0111ivali,
\nuvjeren sam, i ti \u0107e\u0161 biti s nama, zajedno \u0107emo se veseliti,
\nnakon toga poku\u0161at \u0107u odgovoriti na postavljeno pitanje.<\/p>\n
\nSmiluj nam se!<\/p>\n
\nSpasa za me razapeta
\nTisni posred srca mog.<\/p>\n
\n
\nJer si svojim svetim kri\u017eem svijet otkupio.<\/span><\/p>\n
\nNi\u0161ta posebno, sve ve\u0107 vi\u0111eno toliko puta do sada,
\nmnogi su zlo\u010dinci tu zaslu\u017eeno skon\u010dali \u017eivot,
\nistina, ovaj izgleda ne\u0161to druk\u010diji, ali nije va\u017eno.
\nBo\u017ee, kakav nesporazum, kakva prijevara zla.
\nI nije se to samo tebi dogodilo, mnogi su to iskusili,
\ni nije bilo samo ovdje, upamtila su to i druga mjesta.
\nPomozi nam, Bo\u017ee, ne biti onima \u0161to \u010davle zakivaju,
\npomozi nam prepoznati tvoju dobrotu u drugome,
\npomozi nam pobijediti zlo, othrvati se napasti,
\npomozi nam\u2026, o veliki, o silni, o dobri Bo\u017ee.
\nTek smo prohodala djeca \u0161to prve korake u\u010de,
\nza\u0161titu tra\u017eimo, i pravi oslonac, bojimo se,
\nostat \u0107emo, na\u017ealost, takvima do kraja \u017eivota.
\nProbudi nas, vrijeme je shvatiti \u0161to se zbiva.
\nBudu\u0107i nara\u0161taji ne\u0107e pitati za na\u0161e muke i padove,
\npitat \u0107e samo za uspjehe, mudrost koju smo stekli,
\nmuka i padova imat \u0107e i sami, \u0161to \u0107e im na\u0161i.
\nProbudi nas, Bo\u017ee, zastor te\u0161ki s o\u010diju skini,
\nkri\u017e nije zlo, nije poraz, kri\u017e je hrabrost i pobjeda.<\/p>\n
\nSmiluj nam se!<\/p>\n
\npatnje za me podnesene
\nSina tvoga ranjenog.<\/p>\n
\n
\nJer si svojim svetim kri\u017eem svijet otkupio.<\/span><\/p>\n
\ni vidio si la\u017e, i vidio si prijevaru, i vidio si zlo\u010din,
\nali vidio si i dobrotu, vidio si ljudskost, vidio si vjeru.
\nZbog toga si i mogao zavapiti da im opra\u0161ta\u0161 to \u0161to \u010dine.
\nMogu li i ja tako zavapiti danas i s tobom na kri\u017eu biti,
\nmo\u017ee li tako moj narod zavapiti i u slobodu u\u0107i?
\nZlo nas sti\u0161\u0107e, nismo u njegovu kolu i ne \u017eelimo biti,
\ngledamo zemlju odozgo, si\u0107i nam ne bi htjeli dati.
\nMolimo te, Bo\u017ee, otpusti nam te\u0161ke duge na\u0161e,
\nsamo si ti bio bez grijeha, i majka tvoja, nitko vi\u0161e,
\nmi smo svi grje\u0161nici, ali za nevino\u0161\u0107u \u017eudimo.
\nU\u010dinit \u0107emo taj potrebni korak, snagu skupiti,
\nopra\u0161tamo, evo, du\u017enicima, progoniteljima, svima.
\nNeka ve\u0107 jedanput ova zemlja urodi mirom i pravdom,
\nneka ve\u0107 jedanput sva\u010dija ruka bude ispru\u017eena na pozdrav.
\nTe\u0161ko je zajedno biti, a ne poznavati se i bje\u017eati,
\ntakav \u017eivot vodi u samozaborav, polagano umiranje.
\nGledam te na kri\u017eu, mu\u010dno ti je, ali ne proklinje\u0161,
\nsvima si oprostio, oprosti i meni, molim te,
\nshva\u0107am \u0161to mi ima\u0161 re\u0107i, skupljam potrebnu snagu,
\nzajedno \u0107emo ovom zemljom prolaziti, drugima dolaziti,
\nkraljevstvo \u0107e tvoje cvjetati kao najljep\u0161i proljetni cvijet.<\/p>\n
\nSmiluj nam se!<\/p>\n
\nRaspetoga oplakivat,
\ndokle diso budem ja.<\/p>\n
\n
\nJer si svojim svetim kri\u017eem svijet otkupio.<\/span><\/p>\n
\nRodila te je, poznaje tvoj prvi pla\u010d, tvoje prve korake.
\nKako da sada ne bude uz tebe, kako da te zaboravi!
\nIako si mrtav zna da si \u017eiv, da ni\u0161ta nije bilo uzalud.
\nTvoje rije\u010di ne prolaze, kao ni tvoja silna djela,
\nostaje\u0161 na ovoj zemlji do kraja njezina trajanja,
\na gore na nebu vje\u010dno, kao \u0161to si i od vje\u010dnosti.
\nDobro bi bilo da sve to shvatimo, da se urazumimo.
\nO, moli Marijo za nas grje\u0161nike, za nas patnike,
\nne bismo htjeli lutati ovom zemljom izgubljeni i sami,
\nkraj \u0107e nam brzo do\u0107i, moli Marijo ustrajno za nas.
\nTo te molimo mi krhka stvorenja s raspucale zemlje.
\nSada si kod svog i na\u0161eg Oca potpuno nas poznaju\u0107i,
\nne dopusti nam zato biti lakomislenima i nemirnima,
\njo\u0161 nas vjerojatno mnogo puta \u010deka, mnogo znoja.
\nNau\u010di i nas moliti, ali najprije za druge, za slabe,
\ntek tada \u0107emo progledati, shvatiti tko smo sami.
\nNije molitva te\u0161ka, samo je gorka suza takva,
\nona suza \u0161to kapa i rastvara tvrdi kamen.
\nJe li netko isplakao za mene, spominjao mene?
\nMoli, Marijo za me, i ja \u0107u se moliti,
\npogledat \u0107e nas tvoj sin i k njemu \u0107u do\u0107i.<\/p>\n
\nSmiluj nam se!<\/p>\n
\ns tobom jade jadovati
\n\u017eelja mi je jedina.<\/p>\n
\n
\nJer si svojim svetim kri\u017eem svijet otkupio.<\/span><\/p>\n
\njo\u0161 te samo u grob treba staviti, plo\u010dom odijeliti,
\ntamo propovijedaj, tamo lije\u010di i govori da si Bog.
\nOni se nakon toga svojim obiteljima vratiti mogu,
\ni svojim svakodnevnim stvarima da sve zaborave.
\n\u010dak \u0107e i ruke pomno oprati, kako to ve\u0107 treba.
\nSamo d ti netko lakovjeran na grob ne bi dolazio,
\nti treba\u0161 biti zaboravljen, izbrisan iz sje\u0107anja.
\nA tebe se tako lako zaboraviti ne mo\u017ee!
\nPrevi\u0161e si toga na ovoj zemlji u\u010dinio, pokrenuo,
\nprevi\u0161e je toga \u0161to svijetli i ne da se potamniti.
\nSlijedit \u0107e te tisu\u0107e, svih uzrasta i rasa, u stopu,
\nnjih \u0107e slijediti tek malobrojni pokvarenjaci.
\nZa grobove \u0107e im tek istra\u017eiva\u010di mo\u017eda pitati,
\na tvoj \u0107e grob biti kolijevka kroz koju \u0107e se ra\u0111ati.
\nTi oti\u0107i ne mo\u017ee\u0161, uvijek si s nama, brine\u0161 se za nas,
\nnije grob kraj, on je tek po\u010detak na\u0161ega \u017eivota,
\nvodi\u0161 nas za ruku kao majka i pokazuje\u0161 nam put.
\nZnam, sve je lak\u0161e izre\u0107i nego se po tome vladati,
\nali nisam ja sli\u010dan njima, ima ljudskosti u meni,
\nu tebe bi se, Bo\u017ee, Htio ugledati, makar bio grje\u0161nik,
\nupisujem se, evo, u tvoje u\u010denike i slijedim te.<\/p>\n
\nSmiluj nam se!<\/p>\n
\nKriste Bo\u017ee, nek me spasi
\nMajke tvoje zagovor.<\/p>\n
\ndu\u0161u onda uzmi ti mi
\nu nebeski bla\u017een dvor.<\/p>\n
\n
\nznam i pasti, znam se izgubiti, znam na\u017ealost i vikati,
\nne slijedim te u tom smjerno, molim te oprosti mi,
\ndi\u0107i \u0107u se ja ve\u0107 i hrabro u novi \u017eivot zakora\u010diti.
\nNe\u0107u to mo\u0107i ako kri\u017e svoj ne obgrlim kao majka dijete,
\nne\u0107u to mo\u0107i ako svoje srce ne otvorim, i svoje ruke.
\nZato neka je slava tvom imenu, tvome vje\u010dnom spomenu,
\njednako sada kao i na po\u010detku, i uvijeke, dok ima nas ljudi.
\nMi smo tvoj rod, i tvoj ponos, znam da to ne zaboravlja\u0161,
\ntrudit \u0107emo se na \u010dast ti biti, dobrotu tvoju zemljom pronositi.
\n\u0160to bismo mi bez tebe, \u0161to bi ti bez nas, hajde reci,
\nradujemo se jedno drugome, u prijateljstvu u\u017eivamo.
\nSlomit \u0107emo zajedno sve okove i sve putove prokr\u010diti,
\nni\u0161ta nas ne\u0107e mo\u0107i zaustaviti, prevariti da smo nitko.
\nTi \u0107e\u0161 biti na\u0161 u\u010ditelj, mi \u0107emo biti tvoji u\u010denici,
\nslu\u0161at \u0107emo te pozorno kao unu\u010de djeda dok pri\u010da pri\u010du,
\nako nekada budemo malo nemirni razumi nas, nije to ni\u0161ta,
\ntek smo se trun\u010dicu zaboravili u\u017eivljuju\u0107i se u \u017eivot.
\nNovo je doba pred nama, znamo to, znamo to ve\u0107 odavno,
\nosjetio sam kako me zove\u0161, kako mi ime to\u010dno spominje\u0161,
\nne \u017eelim te izgubiti, pre\u010duti tvoj glas, ina\u010de \u0107u daleko odlutati,
\na to ne bih smio, to ne bih trebao, jer ja sam krhak.
\nTek s tobom, Bo\u017ee, moj \u017eivot poput bistre rijeke te\u010de, te\u010de.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"