{"id":408,"date":"2014-09-10T05:12:53","date_gmt":"2014-09-10T05:12:53","guid":{"rendered":"http:\/\/pubweb.carnet.hr\/zupazamet\/?p=408"},"modified":"2023-09-13T13:10:37","modified_gmt":"2023-09-13T13:10:37","slug":"preminuo-p-ante-vukoja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zupazamet.hr\/?p=408","title":{"rendered":"Preminuo p. Ante Vukoja 19. o\u017eujka 2014"},"content":{"rendered":"
\"P.<\/a>
P. Ante Vukoja<\/figcaption><\/figure>\n

Dana 19. o\u017eujka 2014, nakon duge i te\u0161ke bolesti, u bolnici “Rebro” u Zagrebu, preminuo je pater Ante Vukoja u 72. godini \u017eivota, 53. godini redovni\u0161tva i 42. godini sve\u0107eni\u0161tva. P. Ante je bio na\u0161 \u017eupnik od 1976 g. do 1986 g.<\/p>\n

Sprovod dragog nam pokojnika bio je u ponedjeljak, 24. o\u017eujka u 15.00 sati na Mirogoju u Zagrebu. Misa zadu\u0161nica slu\u017eila se u \u017eupnoj crkvi Bezgrje\u0161nog srca Marijina na Jordanovcu odmah nakon sprovoda.<\/p>\n

Molimo vje\u010dnog Oca da mu bude nagrada za sve dobro koje je u\u010dinio za nas!<\/p>\n

Trajno zahvalni \u017eupljani \u017eupe presv. Srca Isusova na Zametu<\/p>\n

<\/h1>\n

\u017divotopis p. Ante Vukoja<\/h1>\n

(Preuzeto sa www.isusovci.hr<\/a>)<\/p>\n

Pater Ante Vukoja, sve\u0107enik i redovnik iz Dru\u017ebe Isusove, nakon duge i te\u0161ke borbe s bole\u0161\u0107u, 19. o\u017eujka 2014. godine preminuo je u Gospodinu u 71. godini \u017eivota, 53. godini redovni\u0161tva i 42. godini sve\u0107eni\u0161tva. Sprovod je na zagreba\u010dkom groblju Mirogoju vodio monsinjor Valentin Pozai\u0107, pomo\u0107ni Zagreba\u010dki biskup, a na sprovodu su govorili monsinjor Juraj Jezerinac, vojni biskup u ime Vojnog ordinarijata RH i p. Ante Tustonji\u0107, Provincijal hrvatskih isusovaca. Na sprovodu su bili mnogobrojni poznavatelji i prijatelji p. Ante iz Zagreba, Osijeka, Splita, Rijeke, Jastrebarskog te sve\u0107enici vojni kapelani s kojima se p. Ante rado dru\u017eio.<\/p>\n

Pater Ante Vukoja rodio se 5. sije\u010dnja 1943. godine u mjestu Doline kod Prnjavora u Bosni i Hercegovini, a kr\u0161ten je odmah sutradan 6. sije\u010dnja u \u017eupi sv. Ante u Prnjavoru. Ante je bio \u010detvrto i najmla\u0111e dijete u oca Karla Vukoje i majke Marije ro\u0111ene Antunovi\u0107. Imao je jo\u0161 dva brata i jednu sestru od kojih su jo\u0161 \u017eivi brat Mijo i sestra Emilija, odnosno \u010dasna sestra Ancila, klanjateljica Krvi Kristove.<\/p>\n

Pater Vukoja je nedugo nakon svog ro\u0111enja ostao bez majke. I premda je se nije mogao sje\u0107ati, uspomena na tu juna\u010dku \u017eenu duboko se usjekla u njegovo srce. Radi se o pravoj mu\u010denici iz ljubavi, budu\u0107i da su je partizani strijeljali jer je pomagala jednom ranjenom vojniku. Nedugo nakon tog tragi\u010dnog doga\u0111aja cijela se obitelj preselila u Slavonski brod gdje je Ante zavr\u0161io osnovnu \u0161kolu i nakon toga po\u0161ao u Zagreb u Dje\u010da\u010dko sjemeni\u0161te na \u0160alati. Godine 1961. stupio je u isusova\u010dki novicijat, koji je tada bio na Fratrovcu u Zagrebu. Prve zavjete polo\u017eio je na blagdan sv. Ignacija, 31. 7. 1963. Nakon odslu\u017eene vojne obveze u Tetovu i Ki\u010devu (Makedonija) vratio se u Zagreb gdje je na Jordanovcu nastavio svoj studij filozofije i teologije. Sluga Bo\u017eji, kardinal Franjo Kuhari\u0107, zaredio ga je za sve\u0107enika 25. lipnja 1972. godine. Poglavari su ga odmah poslali na daljnje studije u Napulj, gdje je postigao stupanj magistra teologije. Po povratku sa studija imenovan je kapelanom u mladoj \u017eupi Vi\u0161njevac kod Osijeka, i ostao tamo od 1974. do 1976. kad je preuzeo slu\u017ebu \u017eupnika na Zametu nad Rijekom. Tu je ostao gotovo deset godina, do 1986. poslije \u010dega je imenovan \u017eupnikom na Visokoj u Splitu. \u010cetiri godine je ostao na toj \u017eupi, a onda se vratio u Zagreb gdje je 1990. bio imenovan ekonomom Dje\u010da\u010dkog sjemeni\u0161ta na \u0160alati. Tu je ostao sve do 1996. kad preuzima slu\u017ebu ekonoma i katehete mladih pri isusova\u010dkoj rezidenciji i Bazilici Srca Isusova u Palmoti\u0107evoj ulici u Zagrebu. Jo\u0161 dok je bio na \u0160alati odlazio je kao sve\u0107enik dragovoljac u Jastrebarsko gdje je bio na raspolaganju tamo\u0161njim vojnicima i polaznicima do\u010dasni\u010dke \u0161kole Hrvatske vojske. Tako je 2001. bio imenovan kapelanom vojne kapelanije sv. Sebastijana \u2013 D\u010c\u0160 \u201eDr. Ante Star\u010devi\u0107\u201c u Jastrebarskom. A od rujna 2006. pa do svoje mirovine 2011. bio je kapelan vojne kapelanije \u201eGospe Snje\u017ene\u201c u Sjedi\u0161tu Ministarstva obrane i u Zapovjedni\u0161tvu Glavnog Sto\u017eera Oru\u017eanih Snaga Republike Hrvatske u Zagrebu. Nakon umirovljenja preselio se u isusova\u010dku rezidenciju i Dom za stare i nemo\u0107ne na Fratrovcu. Preminuo je na blagdan svetoga Josipa, nakon duge i te\u0161ke bolesti u bolnici \u201eRebro\u201c u Zagrebu.<\/p>\n

Mo\u017eemo re\u0107i da je gotovo cijeli \u017eivot patra Vukoje bio obilje\u017een nemalim te\u0161ko\u0107ama, kri\u017eevima i raznim isku\u0161enjima. Ipak, u svemu tome ostao je postojan u svojoj vjeri i djetinje odan Bo\u017ejoj volji. Tragi\u010dna maj\u010dina smrt te kasnije dugotrajno i bolno hrvanje s bolestima nisu u njemu ugasile prirodnu vedrinu i jednostavnu otvorenost duha kojom je s lako\u0107om pridobivao ljude s kojima je komunicirao. On je prije svega bio dobar \u010dovjek. Po naravi je bio vedar i spreman na \u0161alu i prijateljsko dru\u017eenje s ljudima. Htio je i znao strpljivo slu\u0161ati druge, suosje\u0107ati s njima u njihovim mukama i, kad je bilo prikladno i potrebno, dati pravi savjet i uputiti rije\u010di ohrabrenja i utjehe. Dok je radio u Hrvatskoj vojsci kao vojni kapelan imao je puno osobnih razgovora s vojnicima i \u010dasnicima HV koje je pripremao za svete sakramente. I nakon \u0161to je do\u0161ao u mirovinu ti ljudi su mu jo\u0161 dolazili na razgovore i savjete. Pater Ante je imao istinske ljubavi za \u010dovjeka i nije gledao na sat, nego u lice i du\u0161u \u010dovjeka s kojim je razgovarao.<\/p>\n

Na \u017eupama je bio omiljen i cijenjen pastoralni radnik, zauzet za potrebe svojih \u017eupljana. Imao je oka i srca, ne samo za duhovne potrebe, nego i za materijalno stanje svojih vjernika. Znao je s lako\u0107om pridobiti mlade da se i oni uklju\u010de u obilaske bolesnih i starih u \u017eupi. U vojsci je bio prepoznat kao \u010dastan i zauzet sve\u0107enik, uvijek na raspolaganju, pouzdan i predan svom poslanju. Volio je rad s vojnicima i s rado\u0161\u0107u je odlazio svako jutro na posao. Uveo je izme\u0111u ostalo i duhovne vje\u017ebe i bra\u010dne susrete za pripadnike Oru\u017eanih snaga RH. Slu\u017eio je drugima iz ljubavi. U te\u0161ki vojni\u010dki \u017eivot unosio je da\u0161ak Bo\u017eje ljubavi i Isusove brige za povjerene mu du\u0161e. U vojarni u Jastrebarskom izgradio je prekrasnu kapelicu za vojnike i \u010dasnike HV. Ali puno vi\u0161e od vanjske gra\u0111evine, p. Ante je gradio prekrasne Bo\u017eje hramove u srcima osoba koje mu je dragi Bog stavio na njegov \u017eivotni put.<\/p>\n

Uz velike pote\u0161ko\u0107e koje mu je stvarala \u0161e\u0107erna bolest, imao je velikih problema sa srcem, oslabljenim vidom, plu\u0107ima i jako te\u0161kim disanjem. Sve je to hrabro, pa i s humorom podnosio. Na pitanje kako mu je, uvijek je odgovarao da je dobro i da \u0107e biti bolje. Svojom patnjom nije \u017eelio optere\u0107ivati ljude s kojima je \u017eivio i koji su ga posje\u0107ivali. Za njega se stvarno mo\u017ee re\u0107i da je danomice uzimao svoj kri\u017e i hrabro ga nosio za Isusom kome je vjerovao, koga je svim srcem ljubio i koga je nastojao iz bli\u017eega slijediti.<\/p>\n

Pater Ante se odlikovao u dvjema najva\u017enijim stvarima: u bogoljublju i \u010dovjekoljublju. Volio je Isusa i svojim redovni\u010dkim i sve\u0107eni\u010dkim slu\u017eenjem i navije\u0161tanjem Kraljevstva Bo\u017ejega pokazivao je i dokazivao svoju ljubav prema Bogu. A svojim \u010dovjekoljubljem prema konkretnim osobama, izgra\u0111ivao je bolji svijet, tro\u0161e\u0107i svoj \u017eivot u slu\u017ebi bra\u0107i ljudima.<\/p>\n

Kad je u svibnju 2011. godine slavio pedeset godina u Dru\u017ebi Isusovoj, u kratkom osvrtu je izme\u0111u ostalog napisao: \u201eOsje\u0107am zahvalnost Bogu i Dru\u017ebi Isusovoj. (\u2026) Skoro uvijek osje\u0107ao sam nevidljivu prisutnost, u vrijeme formacije, Bo\u017eju i moje majke mu\u010denice ljubavi. Zato nikad nisam posumnjao u svoje zvanje. (\u2026) Potpuno sam uvjeren da nikad ne bih postao sve\u0107enik, isusovac, da Bog i moja majka nisu bili tako blizu mene. Mene je zaista vodila Bo\u017eja ruka!\u201c<\/p>\n

Pater Vukoja bio je lijepe naravi, lako ga je bilo nasmijati, a i on je volio druge razveseliti. I u svojoj te\u0161koj borbi s bolestima, znao je zadr\u017eati vedar duh. \u010cesto smo mu znali govoriti da ima devet \u017eivota, jer se \u010dudesno vra\u0107ao u \u017eivot i onda kad su ve\u0107 gotovo svi dizali ruke od njega. I kad je po\u010deo gubiti vid, i kad je naposljetku morao ostati bez desne noge, znao se na\u0161aliti na svoj ra\u010dun. Rado je i s veseljem slu\u017eio sakramente i pastoralno djelovao gdje god je bio poslan. Neka mu Gospodin udijeli mjesto me\u0111u svetima svojim, neka u Njemu prona\u0111e mir i spokoj svojoj du\u0161i.<\/p>\n

Pokoj vje\u010dni daruj mu Gospodine!<\/p>\n

Propovijed p. Mije Niki\u0107a, sa sprovodne mise na Jordanovcu<\/h1>\n

(preuzeto sa www.isusovci.hr<\/a>)<\/p>\n

P. Ante Vukoja (1943. \u2013 2014.)<\/p>\n

Draga bra\u0107o i sestre u Kristu!<\/p>\n

Nakon \u0161to smo tijelo na\u0161eg dragog pokojnog Ante Vukoje polo\u017eili u grob gdje \u0107e po\u010divati do dana kad \u0107e ga Gospodin uskrisiti i, \u010dvrsto vjerujemo, svojom slavom proslaviti, mi sada za pokoj njegove du\u0161e prikazujemo dobrom Ocu Nebeskom ovu euharistijsku \u017ertvu po kojoj se spa\u0161avaju svi oni koji vjeruju u Isusa Krista, Spasitelja svega svijeta.<\/p>\n

Pater Ante Vukoja pro\u017eivio je 71 godinu \u017eivota, od toga 53 godine kao redovnik u Dru\u017ebi Isusovoj i 42 godine kao Kristov sve\u0107enik. Na sprovodu smo \u010duli njegov kratki \u017eivotopis, a sada bih \u017eelio istaknuti nekoliko va\u017enih odrednica njegova \u017eivota kao \u010dovjeka, redovnika i sve\u0107enika. Prve godine na\u0161eg djetinjstva, odnosno doga\u0111aji u vlastitoj obitelji ostave veliki trag na karakter i pona\u0161anje tijekom \u010ditavog na\u0161eg \u017eivota. Kad je p. Ante bio tek godinu dana star, njegova majka je umrla mu\u010deni\u010dkom smr\u0107u. Uvjeren sam da je onu iskonsku dobrotu i spremnost na \u017ertvu p. Ante dijelom naslijedio od svoje plemenite majke Marije. U knjizi Hrvatski mu\u010denici i \u017ertve iz vremena komunisti\u010dke vladavine na 200. stranici \u010ditamo sljede\u0107i tekst:<\/p>\n

\u201eDobra Voda, lokalitet ‘Vukojina \u0161uma’, blizu gradskog stadiona u Prnjavoru. Tu je ubijeno oko 12 Nijemaca. Jedan je pre\u017eivio pa je do\u0161ao do ku\u0107e Marije Vukoja koja ga je nahranila i dala mu odje\u0107u da se presvu\u010de. Previjala mu je rane. Nakon \u0161to ju je netko prijavio, svezanu su je odveli na ispitivanje. Prema svjedo\u010danstvu jednogaSrbina, na ispitivanju je stra\u0161no mu\u010dena. Na koncu su je odveli s jednim Srbinom i jednim muslimanom i sve troje ih ubili u barama kod stare klaonice, na putu prema Ceru. Prije nego su je ubili, pla\u010du\u0107i je molila da joj dopuste jo\u0161 jednom vidjeti njezino \u010detvero male djece. Navodno su joj obe\u0107ali da \u0107e ih’sutra’ vidjeti. Kad je sutradan Albina Vukoja, supruga Marka, Marijina djevera, dovela djecu, Marija je bila ve\u0107 ubijena. Imala je tada 35 godina. O Mariji postoje svjedo\u010danstva da je bila pobo\u017ena \u017eena. Redovito je i\u0161la na sv. Misu, obavljala pobo\u017enosti u crkvi kao \u0161to su: svibanjske, listopadske, Kri\u017eni put, prve petke, zornice u do\u0161a\u0161\u0107u, itd. O tome je prnjavorskom \u017eupniku posvjedo\u010dila \u017eena koja ju je poznavala: ‘Svjedokinja potvr\u0111uje da je Marija prava mu\u010denica kr\u0161\u0107anske ljubavi prema bli\u017enjemu koji je bio ranjen i gladan, a nije pitala tko je on’ (zapisao \u017eupnik V.L.). Od \u010detvero Marijine djece, dvoje je Bog obdario duhovnim zvanjem: k\u0107i Ancila je \u010dasna sestra Klanjateljica Krvi Kristove, a sinAnto sve\u0107enik isusovac\u201c.<\/em><\/p>\n

Bra\u0107o i sestre, ovo dragocjeno svjedo\u010danstvo o svetosti i mu\u010deni\u010dkoj smrti majke p. Ante Vukoje, va\u017eno je za bolje i dublje poznavanje njezina sina Ante. S maj\u010dinim mlijekom, on je upijao i njezinu dobrotu, po\u017ertvovnost i spremnost na slu\u017eenje Bogu i bli\u017enjemu. To su kreposti po kojima se na\u0161 p. Ante napose odlikovao i potvr\u0111ivao u svome redovni\u010dkom i sve\u0107eni\u010dkom \u017eivotu. On je prije svega bio dobar \u010dovjek. Po naravi je bio vedar i spreman na \u0161alu i prijateljsko dru\u017eenje s ljudima: Htio je i znao strpljivo slu\u0161ati druge, suosje\u0107ati s njima u njihovim mukama i, kad je bilo prikladno i potrebno, dati pravi savjet i uputiti rije\u010di ohrabrenja i utjehe. Dok je radio u Hrvatskoj vojsci kao vojni kapelan imao je puno osobnih razgovora s vojnicima i \u010dasnicima HV koje je pripremao za svete sakramente. I nakon \u0161to je do\u0161ao u mirovinu ti ljudi su mu jo\u0161 dolazili na razgovore i savjete. Pater Ante je imao istinske ljubavi za \u010dovjeka i nije gledao na sat, nego u lice i du\u0161u \u010dovjeka s kojim je razgovarao. Ponekad smo u opasnosti da si umislimo kako smo dosegli vrhunce duhovnosti i mistike, a fali nam abeceda duhovnog \u017eivota, a to je najprije biti dobar \u010dovjek. Pater Ante je odli\u010dno svladao tu abecedu i postavio dobre i duboke temelje autenti\u010dnog duhovnog \u017eivota. Uvjeren sam da mu je u tome svojim mo\u0107nim zagovorom pomagala i njegova sveta majka na nebesima koja je, po mome uvjerenju, zaslu\u017eila da se pokrene proces za njezinu beatifikaciju. Ona je dala svoj \u017eivot iz ljubavi prema bli\u017enjemu, a, prema Isusovim rije\u010dima, od te ljubavi nema ve\u0107e. I njezin sin Ante i\u0161ao je tim putem. Slu\u017eio je drugima iz ljubavi. U te\u0161ki vojni\u010dki \u017eivot unosio je da\u0161ak Bo\u017eje ljubavi i Isusove brige za povjerene mu du\u0161e. U vojarni u Jastrebarskom izgradio je prekrasnu kapelicu za vojnike i \u010dasnike HV. Ali puno vi\u0161e od vanjske gra\u0111evine, p. Ante je gradio prekrasne Bo\u017eje hramove u srcima osoba koje mu je dragi Bog stavio na njegov \u017eivotni put. Uz spomenutu dobrotu i plemenitost srca, p. Ante se na poseban na\u010din odlikovao strpljivim no\u0161enjem svoga kri\u017ea. To najbolje znamo mi njegova subra\u0107a skojima je zadnjih godina \u017eivio. \u0160e\u0107erna bolest ga je toliko mu\u010dila da su mu nedavno lije\u010dnici morali desnu nogu amputirati. Sve te fizi\u010dke i du\u0161evne boli podnosio je velikom strpljivo\u0161\u0107u i predanjem u volju Bo\u017eju. \u010cak je imao hrabrosti i volje da se na\u0161ali na svoj ra\u010dun pa bi znao govoriti kako je i dalje spreman za nogometne utakmice i za pobjede na sportskim terenima. Spomenute pobjede nije dodu\u0161e dobivao u zadnje vrijeme na sportskim igrali\u0161tima, nego tamo gdje je to daleko va\u017enije i potrebnije, na Bo\u017ejim terenima, na poljima prihva\u0107anja volje Bo\u017eje, napose onda kad je to bilo jako te\u0161ko i ljudskoj naravi odbojno. Nisam dugo vidio \u010dovjeka koji je tako strpljivo prihva\u0107ao i nosio svojte\u0161ki kri\u017e. Uz velike pote\u0161ko\u0107e koje mu je stvarala \u0161e\u0107erna bolest, imao jevelikih problema sa srcem, oslabljenim vidom, plu\u0107ima i jako te\u0161kim disanjem. Sve je to hrabro, pa i s humorom podnosio. Na pitanje kako mu je, uvijek je odgovarao da je dobro i da \u0107e biti bolje. Svojom patnjom nije \u017eelio optere\u0107ivatiljude s kojima je \u017eivio i koji su ga posje\u0107ivali. Za njega se stvarno mo\u017ee re\u0107i daje danomice uzimao svoj kri\u017e i hrabro ga nosio za Isusom kome je vjerovao, koga je svim srcem ljubio i koga je nastojao iz bli\u017eega slijediti.<\/p>\n

Pater Ante se odlikovao u dvjema najva\u017enijim stvarima: u bogoljublju i \u010dovjekoljublju. Volio je Isusa i svojim redovni\u010dkim i sve\u0107eni\u010dkim slu\u017eenjem i navije\u0161tanjem Kraljevstva Bo\u017ejega pokazivao je i dokazivao svoju ljubav prema Bogu. Kao \u017eupnik i kateheta mladih odu\u0161evljavao je du\u0161e za Boga. I u Splitu i u Rijeci mladi su ga voljeli i rado primali njegove savjete jer im je znao bitiblizak, s njima se igrati, dugo razgovarati i u svako vrijeme upu\u0107ivati prave rije\u010di i navije\u0161tati Kraljevstvo Bo\u017eje. A svojim \u010dovjekoljubljem prema konkretnim osobama, izgra\u0111ivao je bolji svijet, tro\u0161e\u0107i svoj \u017eivot u slu\u017ebi bra\u0107i ljudima.<\/p>\n

I dok se ru\u0161io njegov zemaljski \u0161ator, njegov zemaljski dom, njegovo ispa\u0107eno tijelo, p. Ante se pribli\u017eavao onom nerukotvorenom domu na nebesima. Sv.Pavao ka\u017ee da nam se svima pojaviti pred sudi\u0161tem Kristovim da svaki dobije \u0161to je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo. Uvjeren sam da je p. Ante kroz svoje izmu\u010deno tijelo zaradio puno toga dobroga \u0161to ga sada \u010deka na nebesima. On je \u017eivio i radio za Kraljevstvo Bo\u017eje na zemlji. Vjerujem da \u0107e ga Gospodin primiti u to svoje kraljevstvo koje je ovdje na zemlji svojim rije\u010dima navije\u0161tao isvojom patnjom svjedo\u010dio. Isusove rije\u010di \u201eDo\u0111ite k meni svi izmoreni i optere\u0107eni i ja \u0107u vas odmoriti\u201c,mogu se danas primijeniti na patra Antu koji je bio optere\u0107en traumom gubitka majke u prvoj godini svoga \u017eivota i koji je bio izmoren te\u0161kim bolestima zadnjih nekoliko godina svoga \u017eivota. Sada je u\u0161ao u Bo\u017eji mir. Neka mu njegov U\u010ditelj Isus Krist za koga je \u017eivio i u \u010dije ime je propovijedao, udijeli svoj mir, ljubav i radost u svome Kraljevstvu koje ne\u0107e imati kraja. Amen.<\/p>\n

Zagreb, 24. 3. 2014.<\/p>\n

Crkva Bezgrje\u0161nog Srca Marijina na Jordanovcu<\/p>\n

p. Mijo Niki\u0107, poglavar na Fratrovcu<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dana 19. o\u017eujka 2014, nakon duge i te\u0161ke bolesti, u bolnici “Rebro” u Zagrebu, preminuo je pater Ante Vukoja u 72. godini \u017eivota, 53. godini redovni\u0161tva i 42. godini sve\u0107eni\u0161tva. P. Ante je bio na\u0161 \u017eupnik od 1976 g. do …<\/p>\n

Preminuo p. Ante Vukoja 19. o\u017eujka 2014<\/span> Read More »<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":123,"featured_media":1465,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[13,11],"tags":[],"class_list":["post-408","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva_iz_zivota_zupe","category-spomenica"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zupazamet.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/408","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zupazamet.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zupazamet.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupazamet.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/123"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupazamet.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=408"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/zupazamet.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/408\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1481,"href":"https:\/\/zupazamet.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/408\/revisions\/1481"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zupazamet.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1465"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zupazamet.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=408"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupazamet.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=408"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zupazamet.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=408"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}