O\u017ealo\u0161\u0107ena rodbino i prijatelji, draga bra\u0107o i sestre,<\/p>\n
Opra\u0161tamo se danas od dragoga nam patra Danijela Korace, isusovca, sve\u0107enika i redovnika koji je, okrijepljen otajstvima vjere, iznenada u Gospodinu preminuo u utorak 20. rujna u 38. godini \u017eivota, 19. godini redovni\u0161tva i devetoj godini sve\u0107eni\u0161tva.<\/p>\n
Pater Danijel Koraca rodio se u Rijeci 24. travnja 1978. godine u obitelji majke Dragice ro\u0111. Brki\u0107 i sada ve\u0107 pokojnoga oca Ivana. Nekoliko godina kasnije rodila se i sestra Denis. Nakon zavr\u0161ene osnovne \u0161kole u rodnome gradu, stupio je kao isusova\u010dki kandidat u Sjemeni\u0161te “Augustin Bea” na Fratrovcu. Po svr\u0161etku Nadbiskupske klasi\u010dne gimnazije u\u0161ao je 1997. u Dru\u017ebu Isusovu. Slijedila je redovita isusova\u010dka formacija: dvije godine novicijata u Splitu, studij filozofije u Zagrebu, dvogodi\u0161nja pastoralna praksa na \u017eupi sv. Ignacija u Sarajevu, gdje je osobito pomagao \u017ertvama mina, te studij teologije ponovno u Zagrebu. Ondje je kao bogoslov vrlo uspje\u0161no ure\u0111ivao list Ignacijev put.<\/p>\n
Zare\u0111en je za \u0111akona 2006. godine na Jordanovcu po rukama mons. Valentina Pozai\u0107a, a za sve\u0107enika ga je 23. lipnja 2007. u Zagreba\u010dkoj katedrali zaredio uzoriti kardinal Josip Bozani\u0107. Prvu sve\u0107eni\u010dku slu\u017ebu obavljao je kao \u017eupni vikar u \u017eupi Srca Isusova u Palmoti\u0107evoj ulici u Zagrebu, da bi 2009. bio poslan na studij liturgike u Rim, na Papinski liturgijski institut Svetog Anzelma. Ondje je magistrirao 2011. i doktorirao 12. sije\u010dnja ove godine s tezom o liturgijskom pokretu u Hrvatskoj. Kao liturgi\u010dar osobito je bio radostan da je mogao biti ceremonijar samom papi Franji za Papina posjeta isusova\u010dkim ustanovama u Rimu.<\/p>\n
Nakon studija, p. Danijel je jo\u0161 neko vrijeme ostao u Rimu, vr\u0161e\u0107i slu\u017ebu ministra u Kolegiju sv. Roberta Bellarmina, a zatim se uo\u010di Cvjetnice ove godine vratio u domovinu. Postao je \u010dlan isusova\u010dke odgojne zajednice “O. Ante Gabri\u0107” na Fratrovcu, u kojoj je od rujna preuzeo slu\u017ebu duhovnika. Na Filozofsko-teolo\u0161kom institutu i Filozofskom fakultetu Dru\u017ebe Isusove po\u010deo je predavati predmete iz liturgije i sakramentalne teologije. Imenovan je i generalnim tajnikom Fakulteta.<\/p>\n
\u010cesto je bio pozivan da dr\u017ei trodnevnice, predavanja i duhovne obnove, i to je spremno prihva\u0107ao. Volio je biti s ljudima pa je s odu\u0161evljenjem bio prihva\u0107en i od mladih, i od starih gdje god je pastoralno djelovao. Ranije je bio duhovni asistent Zajednice kr\u0161\u0107anskog \u017eivota, a od ove jeseni ponovno je preuzeo duhovno vodstvo Akademskog zbora Palma. Zbor mu je bio prirodni ambijent jer je silno volio pjevati. Kao da jo\u0161 \u010dujemo njegov zvonki i jasni tenor kako u solo dionicama ispunja svodove Bazilike.<\/p>\n
Od dje\u010da\u010dkih dana Danijelovo je iskustvo Bo\u017eje prisutnosti bilo vezano uz liturgiju. Ovako je to opisao: “S rado\u0161\u0107u se sje\u0107am svoga prvog svjesna prisustvovanja misi. Otac me je dr\u017eao u naru\u010dju, a zbor je pjevao pjesmu ‘Kriste, ta ljubav tvoja nema kraja, nema broja.’ Te su mi se rije\u010di duboke usjekle u pam\u0107enje, kao i prvi dan vjeronauka. Nona Antica me dovela u \u017eupnu ku\u0107u. Vrata nam je otvorio tada\u0161nji \u017eupnik p. Ante Vukoja. Imao je prega\u010du na sebi i \u0161alio se da je nosi da mu lopta ne pro\u0111e izme\u0111u nogu dok brani. I od toga dana redovito sam dolazio na vjeronauk i misu.”<\/p>\n
Da, Danijel je iznad svega cijenio ljudsku iskrenost i jednostavnost, a i sam je takav bio. \u010cini mi se da je imao dar svaki komplicirani posao i zadatak u\u010diniti jednostavnijim \u010dim bi ga dotaknuo. Nosio je u sebi ne\u0161to dje\u010da\u010dko, ne\u0161to \u0161to je netaknutim sa\u010duvao od onih prvih fratrova\u010dkih dana. Dje\u010da\u010dko u dru\u017eenju, dje\u010da\u010dko u raspolo\u017eivom slu\u017eenju, dje\u010da\u010dko u odanosti svojoj obitelji, dje\u010da\u010dko u pobo\u017enosti. Blage i vesele naravi, velikodu\u0161an, dru\u0161tven, razborit i vje\u0161t organizator, povjerljiv i pouzdan subrat, tko ga ne bi po\u017eelio u svojoj sredini!? Zato smo vijest o njegovoj iznenadnoj smrti primili s nevjericom, a zatim osjetili kako je nastala jedna praznina u na\u0161oj zajednici, na fakultetu, u na\u0161im srcima.<\/p>\n
Iz ljudske perspektive te\u0161ko nam je shvatiti za\u0161to je njegov sve\u0107eni\u010dki i ljudski put na zemlji bio tako kratak. Iz perspektive vjere shva\u0107amo da je Otac Nebeski htio zaustaviti vrijeme i sa\u010duvati upravo ovakvu sliku mladog sve\u0107enika u na\u0161em spomenu. Kroz ove protekle godine Danijel je, kao redovnik, vlastitim primjerom krasno oslikao \u0161to zna\u010di bratsko zajedni\u0161tvo, prijateljstvo u Gospodinu i apostolska raspolo\u017eivost. Kao sve\u0107enik, podsje\u0107a nas na neizmjernu vrijednost svake svete mise, koja bi\u2014da je i jedna jedina\u2014ispunila smisao sakramenta svetoga reda. Podsje\u0107a nas na vrijednost sakramenta pomirenja, jer je svakom ispovijedi uskrisivao gre\u0161nike iz duhovne smrti u milosni \u017eivot. U tom smislu, on je O\u010devo poslanje uvelike ispunio, postigav\u0161i silne duhovne plodove za sebe i bli\u017enje.<\/p>\n
Danijel je svoju kratku autobiografiju povodom sve\u0107eni\u010dkog re\u0111enja zavr\u0161io ovim rije\u010dima: “\u0160to jo\u0161 mogu re\u0107i nego jedno veliko HVALA svima vama koji ste na bilo koji na\u010din utkani u povijest moga zvanja.” I mi mo\u017eemo istom rije\u010dju uzvratiti njemu i Stvoritelju Nebeskom koji nam ga je dao. Iako tu\u017eni \u0161to se na\u0161e zemaljsko dru\u017eenje zavr\u0161ilo tako naglo, zahvalni smo Gospodinu \u0161to smo ga mogli poznavati i s njime dijeliti ovaj dio na\u0161e zajedni\u010dke povijesti. Hvala ti, Danijele, za prijateljstvo i svjedo\u010danstvo vjere! Dovi\u0111enja, u nadi, do onog vje\u010dnog uskrsnog liturgijskog slavlja u zagrljaju Trojstvene Ljubavi!<\/p>\n
Pokoj vje\u010dni daruj mu Gospodine! I svjetlost vje\u010dna neka mu svijetli!<\/p>\n
<\/p>\n
Sjetim se \u010desto Danijela i sebe kako smo se uvijek radovali putu na Kvarner, i onog posebnog trenutka kada se pro\u0111e tunel ‘Tuhobi\u0107’ i otvori se \u0161iroki horizont \u2013 more, sunce, za nas na\u0161 mali dio svemira kojeg smo do\u017eivljavali kao raj na zemlji, preslika raja… i sad smo okupljeni ovdje, prijatelji njegovi, mnogo njegovih prijatelja \u2013 zapravo nema tko od nas nije sad njegov svjedok p\u0161red Gospodinom. I imamo \u0161to svjedo\u010diti.<\/p>\n
Ove dane mi titraju u srcu ove rije\u010di na\u0161ega Gospodina iz prispodobe o talentima: \u201eRe\u010de mu gospodar: ‘Valja\u0161 slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim \u0107u te postaviti! U\u0111i u radost gospodara svoga!’\u201c (Mt 25,21) Te ti rije\u010di, Dane, upu\u0107uje Gospodin sada. \u010cvrsto vjerujem.<\/p>\n
Draga teta Dragice, Denis, nona Antice, Danijel je bio prije svega sin, brat i unuk. Bio je poseban i na poseban vas je na\u010din nosio u srcu. Ono \u0161to sam primjetio kod njega, a kasnije i kod sebe i po\u010deo primje\u0107ivati kod drugih jest jedna istarska nit \u2013 mirno\u0107a, jendostavnost a temperamentnost. Bri\u017eno i jednostavno Danijel vam je donosio janso\u0107u i mir, sigurnost i ljubav, posebno u trenucima koji su bili izazovni. Dragice, vi ste mu pokazivali svoju ljubav na svoj na\u010din i bri\u017eno mu pripremali specijalitete. Danijel je volio pojesti dobar biftek, a volio je i nonine njoke. Danijel je bio \u010dovjek gozbe, volio je gozbe. To je valjda u naravi sve\u0107enika, usa\u0111eno da voli gozbe prema onoj nebeskoj Gozbi koju navje\u0161tamo i toliko \u017eeljno i\u0161\u010dekujemo. Posebna je prilika bila slagane drva kod vas u kostreni, u vi\u0161e prilika bilo je to okupljanje prijatelja od kojih su svi ovdje \u2013 p. Mirko, Mate, Damir… a i ti Edi kad si se ono bio vratio… Na ovo sve Gospodin ti, Danijele, ka\u017ee: \u201eValja\u0161 slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim \u0107u te postaviti! U\u0111i u radost gospodara svoga!\u201c<\/p>\n
Danijel mi je bio prijatelj i sve\u0107enik, takvog ga znam. Uvijek spreman za bra\u0107u. Tolikima je pomogao intelektualno i duhovno, oko radova, diplomskih, magisterija… mnoge podr\u017eao da izdr\u017ee, da ustraju u sve\u0107eni\u0161tvu, na tome mu hvala. Bio je kapelan u Palmi. \u017dupnik se uvijek mogao \u010dvrsto osloniti na njega. Vodili smo mlade i poku\u0161avali na razne na\u010dine sura\u0111ivati i donositi im Krista. Vodio je zbor u Palmi i nas tu uvodio da budemo uprisutnjivatelji Gospodina. Kad je netko od nas bio u nedoumici oko liturgije, ili oko prava, posebno oko \u017eenidbe ili ispovjedi \u2013 znalo koga \u0107e se zvati \u2013 Danijela! Ja\u010de smo se sprijateljili na studiju u Rimu, on na liturgiji, ja na fundamentalnoj. Zafrkavali smo se za kile, obojica smo imali pomalo problema s kilama, pa smo briuli i o tijelu, treninzi \u2013 tr\u010danje na Cirkus Maximusu ili Vili Borhgese, znat \u0107e rimski studenti. A znali smo nakon dobrog treninga i nagraditi finom ve\u010derom… A posebna je tema sve\u0107eni\u0161tvo. Koliko razgovora, istra\u017eivanja, tra\u017eenja avanture sve\u0107eni\u0161tva, tog otajstva nas sve\u0107enika kojeg \u017eemo valjda shvatiti u punini gore kad se sretnemo s Njim. Modrave \u2013 kamp za mlade \u2013 bio je trenutak jakog do\u017eivljaja sve\u0107eni\u0161tva. Zatim Duhovne vje\u017ebe koje smo prije jedno tri godine zajedno nimali tu u Opatiji, spremali se zajedno, molili, klanjali se Gospodinu i dobili zauzvrat obilje milosti, odva\u017enosti, jasno\u0107e o snazi i vlasti sve\u0107enika: sve\u0107eni\u010dke pomazane ruke. Najja\u010de vje\u017ebe dosad. I \u017eelja \u2013 biti svet sve\u0107enik, mo\u017ee se i to ho\u0107emo: bitri sveti sve\u0107enici! Toliko molitve i \u017eelja za na\u0161u Provinciju: ovo bi mogli ovako, ovo onako… Na ovo sve Gospodin ti, Danijele, ka\u017ee: \u201eValja\u0161 slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim \u0107u te postaviti! U\u0111i u radost gospodara svoga!\u201c<\/p>\n
Sjetimo se te prispodobe o talentima. Svatko od nas dobiva neke talente, \u017eivi s njima i onda dolazi Gospodinu. Danijel dolazi Gospodinu s pregr\u0161t umno\u017eenih darova, nabrojat \u0107u samo neke: fino\u0107a, jasno\u0107a, tvrdoglavost, upornost, velikodu\u0161nost, dare\u017eljivost, po\u017ertvovnost, sebedarje, samoprijegor, pouzdanost, vjernost, istinitost, strpljivost, razboritost, oprost… Na sve te darove Gospodin ti, Danijele, ka\u017ee: \u201eValja\u0161 slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim \u0107u te postaviti! U\u0111i u radost gospodara svoga!\u201c<\/p>\n
I sada kada bi nam Danijel ne\u0161to mogao re\u0107i, \u010dujem ove rije\u010di Kristove iz evan\u0111elja neki dan \u010ditanog: Revni budite, obratite se! I radujte se jer su vam imena upisana na nebesima. Dragi, Danijele, natapaj se sada u ljubavi Nebeskog Oca i zauzmi se za nas! Radujemo se susretu na Nebeskoj Gozbi!<\/p>\n
p. Sebastian \u0160ujevi\u0107 SJ<\/p>\n