Pomoć kako razmatrati tekst i kako ući u meditaciju!

            U korizmi nas Gospodin zove na više molitve ili možda bolje rečeno, zove nas na više smislene molitve. Zove nas da izvezemo svoju lađu na pučinu i bacimo mreže (Lk 5,4), da s Njime uronimo u dubinu. A gdje ćeš naći veću dubinu od one koju nudi Sveto pismo? Možda biste se ove godine tijekom korizme mogli okušati u molitvi nad nekim tekstom iz Svetog pisma. Preporučujemo vam da se za početak držite četiri evanđelja zato što su tamo opisani događaji iz Isusova života. Evanđelja nam daju priliku susresti Gospodina, čuti Ga, promatrati što čini i diviti se Njegovoj dobroti i mudrosti. Ohrabrite se, zamolite Duha Svetoga za vodstvo, okušajte se u molitvi nad evanđeoskim tekstom i dopustite Gospodinu da vas pouči i pomogne vam uskladiti svoj život s onim što je On govorio i činio, kako biste Ga mogli još više uzljubiti i još vjernije svjedočiti.

„Ne zasićuje, naime, i ne zadovoljava dušu obilje znanja, već unutarnje kušanje i proživljavanje stvari.“ (sv. Ignacije Lojolski, „Duhovne vježbe“) Uzmite si vremena. Nemojte žuriti. ‘Kušajte’ taj tekst kao da žvačete neku ukusnu, vama najdražu hranu, kao da topite pomalo u ustima neki tvrdi bombon i uživate u njegovu okusu. Ne žurite dalje sve dok u određenom dijelu teksta nalazite utjehu, sve dok vam taj dio teksta ‘progovara’. Dopustite Duhu Svetomu da vas vodi.

Opće upute prije same molitve (neovisno o načinu):

– pročitat ću tekst nad kojim ću moliti (to može biti večer prije, sat-dva prije molitve, 15 min ili pola sata prije…)

– unaprijed ću odrediti koliko ću vremena provesti u molitvi (15 min do sat vremena) – neću skraćivati niti produljivati ovo vrijeme

– odredit ću si mjesto na kojem ću moliti

– nekoliko koraka prije dolaska na mjesto molitve posvijestit ću si Božju prisutnost (uzeti za ovo nekoliko trenutaka) i nakon toga ću učiniti znak križa i zamoliti Duha Svetoga za pomoć i vodstvo (mogu izmoliti himan Duhu Svetomu)

– zauzet ću odgovarajući položaj u kojem mi je najlakše moliti (klečanje, sjedenje, ležanje, prostracija…)

– posvijestit ću si položaj svoga tijela (gdje su mi noge, ruke, glava…) i nastojat ću se opustiti (možda uz nekoliko dubljih udaha)

Pripravna molitva: „Molim milost u Boga, našega Gospodina, da sve moje nakane, čini i djela, budu upravljeni čisto i potpuno na službu i proslavu Njegova Božanskog Veličanstva.“ (sv. Ignacije Lojolski, „Duhovne vježbe“ # 46) Može biti i neka vlastita.

Predodžba mjesta: Zamislit ću mjesto na kojem se događa radnja biblijskog teksta (npr. Galilejsko more, gora Tabor, Sinaj, Jeruzalem, itd.).

Molitva za milost: Molim Boga neku određenu milost.Npr.molim Ga da me promijeni, da me Sebi suobliči, da zahvati jače u neko područje moga života… „Čovjek moli da sebe transformira, a ne da Boga informira“ (Sv. Augustin).

NAČINI MOLITVE

1. Lectio divina: Prolazim kroz biblijski tekst koji se nalazi preda mnom, polako, pažljivo i (ako je potrebno) više puta. Kušam svaki dio odabranog čitanja, u stalnom osluškivanju i iščekivanju “laganog, blagog glasa” koji će se pojaviti nad pojedinim riječima. Ne očekujem čudesna prosvjetljenja ni ushite. Zaustavljam se na onim dijelovima koji mi dotiču srce te izabirem rečenicu ili riječ koja me se najviše dojmila. Zadržat ću se na nekoj misli ili rečenici koja obuzme moju pažnju i prebirat ću je u srcu po uzoru na Mariju („Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu.“ Lk 2,19) Tu riječ/misao ponavljat ću u sebi, uživati u njoj, možda ju naučiti napamet, te ju „preživati“ (poput biljojeda koji preživaju hranu i dugo ju žvaču, potpuno usredotočeni na taj proces). Na taj način ta riječ/misao ulazi u interakciju s mojim mislima i osjećajima, djelima i uobičajenim načinom života, tj. mojih životnih stavova te mogu osjećati da me Božja Riječ izaziva ili osuđuje, hrabri ili tješi.

Ovo unutarnje poniranje uvodi me u dijalog s Bogom. Pitanja koja mi mogu pomoći: Što kaže ovaj tekst o Božjoj ljubavi prema čovjeku? Što govori meni, koliko mi je važan?

Razgovaram s Bogom, pričam mu i osluškujem Njegove riječi. Komuniciram s Njime kao s nekim za koga znam da me voli i prihvaća.

2. Meditacija (razmatranje):

– Pamćenje: podsjetit ću se na sadržaj teksta nad kojim molim.

– Razum: Što mi Bog poručuje kroz ovaj tekst? Što je tu važno za mene i za moj život? Koji dijelovi ovoga teksta su me posebno ganuli?

– Volja: Što bih iz ovoga teksta mogao konkretno primijeniti u svom životu? Što mi se čini, na kakva konkretna djela me Bog poziva preko ovoga teksta?

3. Kontemplacija: Upotrijebit ću svoju maštu u okviru događaja koji razmatram. Mašta mi pomaže da se prenesem u to vrijeme i mjesto. Svako otajstvo Isusova života je materijal za kontemplaciju. (Npr. kada molim u crkvi Križni put, idem od postaje do postaje, uživljavam se u taj događaj kao da sam tamo, u Jeruzalemu, u trenutku kada Isus pada pod križem, gledam Ga očima mašte…) (Npr. žena koja dotiče rub Isusove haljine u potrazi za iscjeljenjem – i ja mogu biti tamo, mogu se i ja gurati u tom mnoštvu, isto mogu dotaknuti rub Njegove haljine, hodati s Isusom i apostolima…) U kontemplaciji ne trebam koristi toliko razum i razmišljanje, nego unutarnju spoznaju srca. Kada sam u mašti tamo, sudjelujem u događajima, uživljavam se u određeni događaj, gledam i upijam Isusov život, Njegov način razmišljanja, npr. što čini, kako se osjeća, kako Marija radi, kako Josip radi, kako se ponašaju… Biti s Isusom na Jordanu ili s Marijom i Josipom prikazati Isusa u hramu. Biti s njima u društvu, to je cilj molitve. Kontemplacija ima tri dijela:

– Gledam osobe u biblijskom tekstu koji je preda mnom

– Slušam što govore

– Promatram što rade

Neovisno o načinu, tijekom molitve ubirem ‘plodove’ koji su  konkretna primjena molitve na moj život: što mi Bog govori kroz ovaj tekst, što je tu za mene važno…

Prije samog završetka mogu razgovarati s jednom osobom iz teksta ili samo s Isusom, sa sve tri osobe Presvetoga Trojstva ili s Gospom, Isusom i Ocem nebeskim.

Na kraju ću izmoliti Zdravo Marijo, Dušo Kristova ili Oče naš, ili pak sve tri molitve, ili neku drugu… Učinit ću osvrt i zapisati ono što mi je bilo važno i što nekako u meni najsnažnije odjekuje.