13 Besjeda o Sinovljevim djelima I dio 4.3.2026.

Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.

Tekst za meditaciju: Ivan 5,17-35.

Predodžba mjesta: za mjesto ćemo uzeti Hram, gdje je Isus često dolazio moliti i raspravljao s Židovima.

Prva Točka: „Odgovori Isus Židovima: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.« Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom. Isus nato odvrati: »Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu, da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.“ – Nakon ozdravljenja bolesna čovjeka Isus se nalazi u problemu. Prekršio je, ne Božju zapovijed, nego ljudsku, da se u Subotu ne smije ništa raditi. Mnogi Židovi i dana drže tu zapovijed, negdje se ona tumačila blaže, a negdje strože. Ali Isusov odgovor: “Otac moj se do sada radi pa i ja radim.“, potpuno je uzbunila Židove. Nikada, nitko, do sada, sebe nije nazivao sinom Božjim i za svakog Židova to je bila hula, pogrda na božje ime, jer su mislili da Isus sebe pravi Bogom. Ali Isus potvrđuje svojim govorom, i djelima koja čini, da je On uistinu Sin Božji. I kaže dalje: „… kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće“. I ne samo to nego kaže da njemu pripada ista čast kao i Ocu. Ova tvrdnja se slaže s našim vjerovanjem, ali za Židova to je bilo zabranjeno reći. Za Židove to je nešto novo, nešto što do sada nikada nisu čuli o svome Bogu. A Isus nam je upravo zato i došao  da nam objavi Boga i da znamo tko je On. Da je Bog – Otac i Sin i Duh Sveti. Razmisli duboko o tim izjavama i što ti one govore?

Druga točka: „Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas – sada je! – kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili – na uskrsnuće života, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.« – Ovakve izjave ni u Izraelu nitko nije imao, Isus tvrdi da ako vjerujemo njemu i njegovim riječima, da ćemo imati život vječni i da ćemo prijeći iz smrti u život. Tko SLUŠA NJEGOVU RIJEČ i VJERUJE U ONOGA KOJI GA POSLA, ne dolazi na sud. MRTVI će čuti ISUSOV GLAS! Slušam li ja što mi Isus govori, čujem li Njegov glas koji me treba voditi kroz život? Jer kaže Isus da dolazi ČAS, i svi ćemo ustati na uskrsnuće, bilo života, bilo osude! Gdje ću ja tada biti, što ću onda čuti, ako do sada nisam slušao Isusov glas ili njegove riječi?

Treća točka: „»Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti.“ – Ivan krstitelj je posvjedočio za Isusa, i njegovu svjedočanstvu su povjerovali Andrija i Ivan, i postali su Isusovi učenici. U drugim evanđeljima sam Bog Otac svjedoči za svoga sina i Duh Sveti isto svjedoči za Isusa da je On Sin Božji. Čuje se i glas s neba: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ (Mt 3,16-17). I Duh Sveti u obliku golubice silazi nad Isusa u trenutku Njegova krštenja. To je jedino svjedočanstvo koje Isus prihvaća.

Na kraju meditacije:

Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.

Završiti sa molitvom “Oče naš”!

P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!