23 Ozdravljenje slijepa od rođenja (ovu meditaciju možete meditirati ovu nedjelju, a u ponedjeljak ponovite meditaciju) 16.3.2026.
Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.
Tekst za meditaciju: Ivan 9,1-41.
Predodžba mjesta:
Prva Točka: „1 Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. 2 Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« 3 Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.« 4 »Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. 5 Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« 6 To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. 7 I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« – što znači »Poslanik«. Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. 8 Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« 9 Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« 10 Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« 11 On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: ‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.« 12 Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« – Isus govori za sebe da je „svjetlost svijeta“. Svojim djelima pokazuje da se po Njemu događaju stvari koje običan čovjek ne može činiti, ali ne i Bog, Bogu je sve moguće. Isus uzima zemlju da napravi kal, slično kao što je Bog od zemlje, praha, sazdao čovjeka. Isus daje vid čovjeku slijepom od rođenja. Ako smo imali ikakvu sumnju da je Isus Bog, i Sin Božji, ovo čudo moralo nam je otvoriti oči da progledamo!
Druga točka: „13 Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. 14 A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. 15 Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.« 16 Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.« Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. 17 Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« 18 Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao 19 i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« 20 Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. 21 A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« 22 Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. 23 Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« – Biti slijep nije ništa, biti zaslijepljen mržnjom je gore od sljepoće. I slijepac vidi da je Isus prorok, i ne samo prorok, nego i više od proroka. I drugi su zbunjeni, dok farizeji slijepo tvrde da Isus krši Subotu, ako u Subotu ozdravlja. Ali drugi imaju pravo „kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja“, pogotovo ako ide protiv Boga. Farizeji misle da je posrijedi neka prijevara, ali roditelji slijepoga sina potvrđuju da se slijep rodio, dosljedno tome i ozdravljenje mora biti stvarno i prihvaćeno kao dokaz čuda.
Treća točka: „24 Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« 25 Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« 26 Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?« 27 Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?« 28 Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. 29 Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« 30 Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. 31 Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. 32 Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. 33 Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa.« 34 Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga.“ – Sljepoća srca ne može se izliječiti. Isus je mogao i mrtve vratiti u život, mogao je sići i s križa, ali tvrdo ljudsko srce koje ne želi vidjeti nikakvi argumenti ne mogu uvjeriti. To vidimo i danas ljudi koji odbacuju Boga ne žele prihvatiti nikakve druge argumente nego se slijepo drže svojih argumenata i tko god ne vidi ono što oni vide je indoktriniran, budala, grešnik, slabić itd. Slijepac vidi da je Isus Bog i da je od Boga došao, iako nije išao u ni jednu školu niti je što učio o Bogu, ali razumije jedno „Bog grešnike ne uslišava, kad Isus ne bi bio od Boga, ne bi mogao učiniti ništa“!
Četvrta točka: „35 Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« 36 On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« 37 Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« 38 A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. 39 Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« 40 Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« 41 Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.« – Konačno se susreću Isus i slijepac. Isus ga pita dali vjeruje u „Sina Čovječjega“. Što je čudno! Ali taj naziv prorok Danijel upotrebljava za Mesiju koji ima doći. Slijepac ispovijeda svoju vjeru da je Isus Mesija i Sin Božji, jer pasti na koljena pred čovjekom bila bi hula i uvreda Bogu, ali on pokazuje svoju vjeru klanjajući se pred Isusom. Isus kaže da je došao da sudi ovome svijetu i da se ispune pisma „da progledaju koji ne vide, a koji vide da oslijepe“.
Na kraju meditacije:
Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.
Završiti sa molitvom “Oče naš”!
P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!