27 Pomazanje u Betaniji 20.3.2026.
Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.
Tekst za meditaciju: Ivan 12,1-11.
Predodžba mjesta: Betanija, kuća Marte, Marije i Lazara.
Prva Točka: „1 Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. 2 Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. 3 Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.“ – Sve što se od sada događa jesu događaji puni simbola koje nam donosi Ivan. Jedan od tih je Isusovo pomazanje dragocjenom pomasti. Ali se kod tih čina otkrivaju namisli srdaca. Marija iskazuje Isus ljubav, darujući mu skupi dar.
Druga točka: „4 Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: 5 »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« 6 To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.“ – U drugoj točki gledamo Judu Iškariotskoga koji pokazuje zavist zbog istoga djela, a ne ljubav. Pokazuje svoje pravo lice. Ivan ga ovdje već raskrinkava kao kradljivca. Bogatstvo mu je bilo Bog, zato će ono i presuditi kod izdaje.
Treća točka: „7 Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! 8 Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.« 9 Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. 10 A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti 11 jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.“ – Isus brani Mariju i ono što ona čini, ali nam i ostavlja zadatak brige oko siromaha. Isus otkriva da je to pomazanje za „dan Njegova ukopa“. Taj čin već sada naviješta Isusovu muku i smrt.
Na kraju meditacije:
Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.
Završiti sa molitvom “Oče naš”!
P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!