29 Isus tumači smisao svoje smrti – Zaključak: nevjerovanje židovsko 23.3.2026.
Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.
Tekst za meditaciju: Ivan 12,27-50.
Predodžba mjesta: ulice grada Jeruzalema! Oko Isusa je velika gužva, svi ga žele vidjeti, svi ga žele čuti, dotaknuti.
Prva Točka: „27 »Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! 28 Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« 29 Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« 30 Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.« 31 »Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. 32 A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« 33 To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. 34 Nato mu mnoštvo odgovori: »Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?« 35 Isus im nato reče: »Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. 36 Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!« To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih.“ – Isus je potresen u duši zbog svega što se događa, ali zna svoju misiju, i koliko god ona bila teška to je ipak volja njegova Oca. Isus želi da proslavi svoga Oca koji je na nebesima, i on će se proslaviti po žrtvi koju će Njegov sin Isus za nas učiniti. Isus izgovara istinu koju je teško razumjeti i sa svim znanjem ovoga svijeta jer su to Božanske tajne. Ali razumijemo nagovještaj Njegove smrti, „kad budem uzdignut sa zemlje“, Isus nam otkriva kako će umrijeti i kako će svojom smrću privući ljude k sebi. „Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost…“ Isus je svjetlo svijeta, On nam pokazuje put u život i njega treba slijediti. Jedino u Njegovu svjetlu vidim samoga sebe i svoj život, jedino u njegovu svjetlu vidim pravi put kojim moram ići.
Druga točka: „37 Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, 38 da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? 39 Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: 40 Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. 41 Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. 42 Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge. 43 Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje.“ – Ivan je znao neke ljude koji su radili za velike svećenike i zato poznaje nevjeru ljudi koji su bili pri vrhu Izraelske elite, ali bilo je i onih koji su vjerovali u Isusa samo su se bojali javno priznati Njegovim učenicima. Sjetimo se Nikodema koji je noću došao k Isusu, čak se i zalagao za njega na sudu. Ali nije to lako bilo onda, nije ni danas. Ipak doći će vrijeme kada ćemo se morati odlučiti i javno priznati da smo Njegovi učenici i da je On naš Bog i Spasitelj, više treba da držimo do Božje slave.
Treća točka: „44 A Isus povika: »Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; 45 i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. 46 Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. 47 I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. 48 Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan. 49 Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla – Otac – on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. 50 I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac.« – Isusove riječi glasno odjekuju u svijetu, i u nama, i traže od nas da se opredijelimo. Isus je Krist, On je živa slika nevidljivog Boga. I zato moramo ne samo slušati njegove riječi, nego i čuvati ih tj. živjeti po njima i provoditi ih u životu. I one će nas voditi u život vječni, ili će nam biti na vječnu propast.
Na kraju meditacije:
Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.
Završiti sa molitvom “Oče naš”!
P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!