36 Isus pred Anom i Kajfom – Petrovo zatajenje 31.3.2026.
Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.
Tekst za meditaciju: Ivan 18,13-27.
Predodžba mjesta: Veliko dvorište ispred kuće velikoga svećenika, vatra i ljudi oko nje
Prva Točka: „Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. 14 Kajfa pak ono svjetova Židove: »Bolje da jedan čovjek umre za narod.« 15 Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. 16 Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. 17 Nato će sluškinja, vratarica, Petru: »Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?« On odvrati: »Nisam!« 18 A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se.“ – Polaku ulazimo u Isusove posljednje dane, došao je „ČAS“ da se ispuni Božje proroštvo koje je Gospodin navijestio po svojim prorocima i proroštvo velikoga svećenika, Isus će umrijeti za svoj narod kako bi mi mogli živjeti. Želimo pratiti Isus na njegovu putu u muku i smrt koju će za mene podnijeti. Želim osjetiti svu težinu grijeha i zla koje ima utjecaj na ovaj svijet, i to osjetim u svom životu. Sjednimo zajedno s Petrom kraj vatre i doživimo njegovu izdaju. Petar, čovjek koji je htio mačem braniti Isusa u vrtu, sada na jednom izdaje svoga učitelja. Kako je to moguće da u jednom trenutku želimo za Gospodina činiti velika djela, a već u drugom trenutku smo sposobni izdati ga na najgori način. Što se dogodilo Petru događa se i nama svakodnevno. Svaki put na svetoj ispovijedi odlučimo da više nikada nećemo griješiti, i onda zgriješimo kao da ne poznajemo ni Isusa, ni njegove zapovjedi, ni kršćanstvo, ništa. Već se i bojimo te riječi „ne ću nikada griješiti“, jer znamo koliko smo slabi. Stvar nije u tome da mi možemo biti bolji, nego zajedno s Kristom polako idemo prema njegovu Kraljevstvu.
Druga točka: „19 Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. 20 Odgovori mu Isus: »Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. 21 Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.« 22 Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: »Tako li odgovaraš velikom svećeniku?« 23 Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?« 24 Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku.“ – Zanimljivo je koliko su puta farizeji i svećenici započinjali razgovor s Isusom, ali ga niti jednom nisu željeli poslušati što govori, da jesu već bi se odavno obratili. I sada evo opet isti razgovor s Velikim svećenikom. Isus mu odgovara na svoj način, mudro, istinito i ravno na pravu temu! Jedan od slugu se počeo praviti pametan pa je udario Isusa, Isus mu je dao takav odgovor da se više nije usudio ni pogledati ga. Kako prije tako i sada, nemaju niti jedno pitanje koje bi mogli pitati Isusa a da on već nema spreman odgovor. Mi se stalno pitamo kako i na koji način trebamo se braniti u sličnim situacijama i ovdje u Isusovu ponašanju nam dolazi odgovor, treba živjeti u istini i istina će nas osloboditi od zla i čuvati!
Treća točka: „25 Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: »Da nisi i ti od njegovih učenika?« On zanijeka: »Nisam!« 26 Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: »Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?« 27 I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.“ – Ponovno se vraćamo na Petra i njegovo grijanje kraj vatre. Kažu tko je bliže vatre, bolje se grije. Ali isto kažu da se možeš i opeći ako sjediš blizu vatre. Petar želi vidjeti što će se dogoditi, i interesira ga kako to da se Gospodin predao u ruke grešnika. A i sam je potreban njegove pomoći. Uporno negira da poznaje Isusa i sve dublje pada u ponor iz kojega nas samo Gospodin može izvući. Grijeh je u našem životu prisutan, i kada pristanemo uz njega malo po malo i mi kao i Petar upadamo u spiralu loših odabira koje nas gura prema dnu iz kojega se teško sam vratiti. Ali samo jedan Isusov pogled može nas ozdraviti i podignuti iz ponora grijeha i zla. Zato ne uzdajmo se u svoje snage kao Petar, nego molimo Gospodina da nam pomogne da budemo bolji ljudi!
Na kraju meditacije:
Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.
Završiti sa molitvom “Oče naš”!
P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!