40 Probodeni bok – Ukop Isusov 4.4.2026.

Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.

Tekst za meditaciju: Ivan 19,31-42.

Predodžba mjesta:

Prva Točka: „ Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. ³² Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. ³³ Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, ³⁴ nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. ³⁵ Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete ³⁶ jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. ³⁷ I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.“ – Isus je Sin Božji i na njemu se ispunjaju proročanstva. Isus je umro, predao je svoj duh Bogu Ocu. Isus je znao što će mu se dogoditi, ali nije bježao od zla, nije bježao od križa, nije bježao od smrti. Izvještaj kaže da je Isusu proboden bok, Ivan kaže da je on svjedok i da je svjedočanstvo njegovo istinito. Psalam 34,21 kaže: „On čuva sve kosti njegove: ni jedna mu se neće slomiti.“ A u Zaharijinoj knjizi 12,10 piše: „A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca.“ A u drugim izvještajima piše da iz boka odmah poteče krv i voda što su znakovi, otajstva, Crkve koja se rađa iz Kristova boka. Gospodin nas pere i nanovo rađa Crkvu svoju iz krvi i vode. Mi nastajemo iz njegove ljubavi kojom nas je ljubio i svoj život dao za nas!

Druga točka: „³⁸ Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. ³⁹ A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. ⁴⁰ Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.“ – Mnogi su vjerovali u Isusa, samo su se bojali ljudi što će reći. Pa i danas mnogi se ne priznaju Isusovim učenicima jer to nije moderno, nije poželjno priznati pred ljudima reći da smo Isusovi učenici, da idemo nedjeljom na misu, da poštujemo božje zapovjedi. Bojimo se reći da je ABORTUS ubojstvo i grijeh protiv nevine djece koja se ne mogu braniti, a mi se bojimo stati pred bolnicama i moliti se da Bog otvori ljudima oči kako bi vidjeli kakvo veliko zlo rade. Ali strah nas je jer je abortus proglašen pravom žena i tko je protiv toga on je odmah i protiv žena i „ne daj bože“ da nas netko vidi kako se zauzimamo za božju pravdu. Ali ponekad ljudi smognu hrabrosti učiniti nešto i čega se boje i postajemo javno Isusovi učenici i borci za pravdu, istinu i božji zakon, kao i Josip iz Arimateje i Nikodem, više se ne boje Gospodin im je dao snage da mu u njegovoj smrti priprave dostojan sprovod za njegovo tijelo. To je sada jedino što mogu učiniti za Njega. Zločinci se nisu nikada smjeli pokapati, ali Pilat je dopustio da uzmu Isusovo tijelo i da ga pokopaju. Što ja mogu učiniti za Isusa? Što ja činim za Isusa?

Treća točka: „⁴¹ A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. ⁴² Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.“ – Isusovo tijelo nakon tolikoga mučenja konačno je položeno u grob. Grob je za nas mjesto patnje i boli, mjesto rastajanja od voljenih osoba. To je mjesto našeg konačnog kraja. Ljudi se boje groba, i danas ne žele reći djeci da je netko umro da im ne bude teško. Ali prije ili kasnije svi se moramo susresti s grobom i smrću. Isus se nije bojao groba, nije se bojao smrti. Sjetimo se njegova susreta s mrtvacima. Susreta s mrtvom djevojčicom od nadstojnika sinagoge, ili susreta s mrtvim dječakom udovice iz Naina, sjetimo se zadnjeg susreta s Lazarom. Gdje mi vidimo kraj Isus vidi početak, uskrsnuće i priliku da se Bog proslavi po djelima koje je činio. Zato pođimo na Isusov grob i neka njegovo svjetlo obasja tamu naših grobova.

Na kraju meditacije:

Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.

Završiti sa molitvom “Oče naš”!

P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!