41 Prazan grob 6.4.2026.
Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.
Tekst za meditaciju: Ivan 20,1-10.
Predodžba mjesta: Vrt u kojem se nalazi grob, prazan grob.
Prva Točka: „Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 2 Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.« – Marija Magdalena ne može se pomiriti s onim što se dogodilo na veliki petak i jedva je čekala da prođe subota kako bi mogla doći Isus na grob. Ali na grobu je čeka iznenađenje, kamen s groba je dignut, a u grobu nema tijela, vjerojatno nije bilo ni straže ni nikoga. Od straha je otrčala Petru i Ivanu i rekla im što se dogodilo. Kako bih ja reagirao da se to dogodilo na grobu nekog moga iz obitelji? Što bih pomislio?
Druga točka: „3 Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. 4 Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. 5 Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. 6 Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže 7 i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.“ – Kad su to čuli Petar i Ivan, počeli su trčati da vide što se to dogodilo. Ivan je mlađi i brži, i naravno da je stigao prvi na grob, ali ipak poštuje Petrovo prvenstvo te čeka Petara kako bi ušao u grob. Zanimljivo je što vide: „povoji“ i „ubrus koji bijaše na Isusovoj glavi“, ali ne uz povoje nego „napose svijen na jednome mjestu“! Kao da je netko ustao, maknuo povoj s lica i stavio ga sa strane. Da su kojim slučajem bili lopovi, kako su to razglasili veliki svećenik i farizeji, zašto bi se netko mučio s tim da na takav način ukrade tijelo. Zar ne bi sve uzeo sa sobom, a ne slagao ubrus. To nema smisla, ali zato uskrsnuće ima smisla! Što mislim o tome? Jeli me to uvjerilo da su izvještaji istiniti? Tko bi lagao tako detaljno o takvim stvarima? Tko bi su uopće usudio dirati grob koji su zapečatili farizeji?
Treća točka: „8 Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. 9 Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. 10 Potom se učenici vratiše kući.“ – Nakon Petra u grob ulazi i Ivan, koji je cijeli dan stajao uz Isusov križ na kojem je Gospodin umirao. Gledao je njegovu smrt i ukop. A sada gleda nešto sasvim drugačije. I ono što je vidio ga je uvjerilo da se ovdje dogodilo nešto nevjerojatno i nerazumljivo. Nešto što nitko ne može objasniti, nego samo možemo vjerovati kao i on. Vjerujem li i ja u ono što je vidio Ivan? Ili mi još uvijek dolaze sumnje?
Na kraju meditacije:
Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.
Završiti sa molitvom “Oče naš”!
P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!