02 PROSLOV  II

NAČELO I TEMELJ

Čovjek je stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, da mu služi i da tako spasi svoju dušu, a ostale stvari na zemlji stvorene su radi čovjeka, da mu budu od pomoći da postigne svrhu za koju je stvoren, a ostale stvari na zemlji stvorene su radi čovjeka, da mu budu od pomoći da postigne svrhu za koju je stvoren. Odatle slijedi da se čovjek smije njima poslužiti toliko koliko ga podupiru u njegovu određenju, a toliko treba da ih se otrese koliko ga u tome priječe. Stoga je potrebno da se učinimo neopredjeljenima prema svim stvorovima u svemu onom što je prepušteno izboru naše slobodne volje i nije zabranjeno, tako da, što se nas tiče, ne volimo zdravlje više od bolesti, bogatstvo više od siromaštva, čast više od sramote, dug život više od kratka života, pa tako i u svemu ostalom, želeći i birajući jedino ono što nas više dovodi k svrsi za koju smo stvoreni.”

Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.

Tekst za meditaciju: Ivan 1,6-18.

Prva Točka: „Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.“ Koje su to istine koje mi Ivan želi poručiti. Ja moram biti svjedok, moram biti čovjek koji prima poslanje od Boga. Ja sam stvoren da Boga svoga ljubim i da mu služim. Ja nisam Bog, nego svjedok da Bog postoji. I čitav moj život, sve moje riječi i djela moraju biti u toj službi naviještanja Boga koji je postao čovjekom. A naviještam ga onima koji ga još nisu upoznali. „Upoznati“ u biblijskom smislu znači ući u intiman odnos s drugom osobom, a ući u intiman odnos s Bogom znači predati se posve u službu njemu.

Druga točka: „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. “ Zanimljivo je kako upravo oni koji su bili odabrani od samoga Boga kao njegov narod nisu prepoznali njegov dolazak. Ova izjava je zaključak svih evanđelja, svećenici, farizeji, pismoznanci i velika većina židovskoga naroda nije prepoznala u Isusu Mesiju koji ima doći na svijet da uspostavi Božje kraljevstvo, iako je Isus samo o tome govorio. Ali oni nisu prihvatili takvog Mesiju koji je došao u liku Isusa Krista koji voli sve ljude i želi da se svi ljudi spase. Ali onima koji su povjerovali u Njega kao u Mesiju, Bog ih prihvaća za svoju posinjenu djecu. Što Adamu nije uspjelo, da postane kao Bog, sada Bog po svome Sinu čini prema onima koji vjeruju u Njegovo ime, ime Isusa Krista.

Treća točka: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju,a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.“ Ovu prvu rečenicu ponavljamo u Anđeoskom pozdravu Mariji tri puta dnevno, u jutro, u podne i navečer. Ispovijedamo vjeru da je Božja Riječ postala tijelom i nastanila se među nama. Po zakonu svi smo mi zgriješili i osuđeni smo na propast, ali po Isusu se spustila milost na zemlju. U toj milosti svima je oprošteno kako bi mogli postati djeca Božja. Nikada ne bi primili milost i objavu da Isus nije sišao s neba. Hvala Bogu Ocu, i Sinu i Duhu Svetomu na njihovu daru. Boga nikada ne bi upoznali da nam se nije objavio po svome Sinu Isusu, zato nam je ovo evanđelje Njegovo očitovanje nama ljudima!

Na kraju meditacije:

Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.

Završiti sa molitvom “Oče naš”!

P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!