03 Ivanovo svjedočanstvo

Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.

Tekst za meditaciju: Ivan 1,19-34.

Predodžba mjesta: zamislit ću si neku obalu rijeke i Ivana krstitelja kako naviješta dolazak Mesije. Sjest ću se na obalu te rijeke, sasvim blizu Ivana, progurat ću se kroz ljude koji su isto tamo da ga slušaju i sjest ću u prvi red. Slušat ću njegove riječi, što govori i o kome govori kako bi mogao prepoznati Mesiju koji treba doći, i u mom vlastitom životu.

Prva Točka: A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li Prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! – kako reče prorok Izaija.« – Da bi čovjek mogao svjedočiti, mora znati tko je. U našem odnosu s Bogom, točno znamo tko smo, što smo i za što smo sposobni. Svaki čovjek mora biti realan prema samom sebi i znati istinu o sebi. Ivan zna on je glas kojega Bog šalje da navijesti dolazak Mesije. Ne razumije se zašto svećenici i leviti dolaze k Ivanu da ga upitaju tko je on, to znamo iz drugih evanđelja koja nam govore da je Ivan propovijedao „krštenje vodom za oproštenje grijeha“ kako bi se pripravili za dolazak Mesije.  Čovjek koji nije primio krštenje vodom nije bio spreman prihvatiti Mesiju koji dolazi, jer su im srca ostala tvrda i zatvorena na riječi koje je govorio Ivan Krstitelj. Kakvo je moje srce?

Druga točka: „A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.“ – Tek iz ovog teksta vidimo što je to bilo prijeporno u Ivanovu svjedočenju i propovijedanju. Ivan je govorio o krštenju na oproštenje grijeha, o promjeni srca, koje postaje spremno za dolazak Mesije. Ako nemam pripravljeno srce neću moći prepoznati onoga koji stoji među nama. Sakrament svete Ispovjedi ili Pomirenja i danas nas priprema za susret s Isusom Kristom. Tko ne pripravi svoje srce u valjanoj ispovjedi teško da će moći prepoznati Gospodina Isusa koji mu dolazi kroz tekstove koje čita.

Treća točka: Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!« »Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.« I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«– Ivan je imao svoje učenike i kada je ponovno vidio Isusa rekao je ove riječi koje svećenik svaki dan ponavlja na svetoj misi kada podiže posvećenu hostiju koja je postala tijelom Kristovim i govori svima: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“. Samo ponizno i iskreno srce može prepoznati u toj hostiji Isusa Krista koji je i danas među nama i koji nas prati na našem vjerničkom putu, koji nam daje sebe kao hranu da možemo ići za njim na putu prema vječnom Jeruzalemu, prema nebu. Ivan daje svoje svjedočanstvo o onome što je vidio i doživio. Kakvo je moje svjedočanstvo? Što sam doživio u ovoj meditaciji?

Na kraju meditacije:

Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.

Završiti sa molitvom “Oče naš”!

P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!