08 Razgovor s Nikodemom II 26.2.2026.

Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.

Tekst za meditaciju: Ivan 3,11-21.

Predodžba mjesta: Još uvijek se nalazimo u vrt s Isusom i Nikodemom, zamišljam neko tajnovito mjesto u koje ću se ušuljati i približiti da čujem razgovor Isusa i Nikodema. Iako je noć tamna, nekako je posebna, Isus rasvjetljuje tamu i daje mi utjehu i mir. Gledam pravi lik Krista i Mesije.

Prva Točka: „Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.“ – Isus je sam krstio ljude krstom za oproštenje grijeha i pozivao ih na obraćenje. I sam svjedoči o tome kako On ima vlast to činiti, ali mu farizeji i pismoznanci nisu vjerovali. U zadnjoj rečenici Isus govori o samome sebi i o istini koju nam donosi o Bogu i koju želi podijeliti s nama. Ali mi teško razumijemo i shvaćamo ono što vidimo, a kako ćemo onda moći primiti nebesku poruku koju nam Isus želi poručiti.

Druga točka: „I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.“ – Zato nam Isus govori u prispodobama kako bi lakše razumjeli ono što gledamo i ono što ćemo tek vidjeti. Kako mjedena zmija postaje simbol Isusa Krista. Zmija predstavlja grijeh, a grijeh je otrov koji se širi po našem tijelu i ubija nas. Svatko tko je ugrizen mora umrijeti. Ali Bog daje Židovima da gledaju u ono čega se najviše boje da se susretnu sa svojim strahom i sa smrću, jer to predstavlja zmija. Ali onaj koji bi je pogledao ostao bi na životu. Sada povlačimo parabolu na Krista Isusa, zbog grijeha koji je u nama mi moramo umrijeti, ali tko pogleda na Sina Božjega koji će biti razapet na križu i tko vjeruje u njega, taj će se spasiti. Križ je naš strah i smrt koju moramo gledati i vjerovati da po njemu dolazimo u život.

Treća točka: „A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.« – Isus je svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka i svaku situaciju u našem životu. I to svjetlo nam otkriva kakvi smo zapravo ljudi. Ali ljudima je lakše biti zao jer se ne treba previše truditi i u početku se čini vrlo lagodan život. Kao i otrov, on umiruje i mrtvi naše organe dok se ne ugušimo i ne umremo, tako i grijeh, malo po malo nas vodi u vječnu propast. Zato treba stati pred to svjetlo, bez obzira koliko je teško suočiti se sa samim sobom i sa svojim grijesima.

Na kraju meditacije:

Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.

Završiti sa molitvom “Oče naš”!

P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!