09 Posljednje svjedočanstvo Krstiteljevo 27.2.2026.
Tekst za meditaciju: Ivan 3,22-36.
Predodžba mjesta: Ponovno se vraćam na obale rijeke Jordana kako bih ponovno vidio Ivana Krstitelja i čuo njegovo svjedočanstvo. Gledam rijeku i slušam što se to govori, rasprava je žustra i žestoka, želim čuti što to Ivan Krstitelj govori svojim učenicima.
Prva Točka: „Poslije toga ode Isus sa svojim učenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio. A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se. Jer Ivan još nije bio bačen u tamnicu. Između Ivanovih učenika i nekog Židova nastade tako prepirka o čišćenju. Dođoše Ivanu i rekoše mu: »Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio – on eno krsti i svi hrle k njemu.« – Isus je otišao sa svojim učenicima, ali priča o njemu je tek počela. Lome se oko njega ljudi, jedni vjeruju u njega, drugi ne vjeruju, i sami Ivanovi učenici koji su ostali uz njega postaju ljubomorni na Isusa što odvodi narod od Ivana i njegove misije.
Druga točka: „Ivan odgovori: »Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba. Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: ‘Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.’ Tko ima zaručnicu, zaručnik je. A prijatelj zaručnikov koji stoji uza nj i sluša ga, klikće od radosti na glas zaručnikov. Ta se moja radost upravo ispunila. On treba da raste, a ja da se umanjujem.“ – Ivan zna tko je, i nikada si nije prisvajao da je netko ili nešto. Štoviše, javno je rekao da nije ni mesija, ni prorok, već samo glas koji viče u pustinji „pripravite put Gospodinu“ i posvjedočio je za da je među nama onaj kojega treba slijediti. Neki njegovi učenici su to čuli i pronašli Isusa. Drugi su pak ostali s Ivanom. Ali Ivan sada ponovno jasno svjedoči da on nije ništa, i suprotno od onoga što misle njegovi učenici, njemu je drago što je Isus došao. Njemu je drago što On okuplja više ljudi, i što ljudi u njega vjeruju. Jer što više ljudi vjeruje u Isusa, njegova zadaća je ispunjena, on je završio svoj zadatak. A koji je moj zadatak? Koja je moja zadaća? I ja moram biti poput Ivana, naviještati Isusa Krista spasitelja svijeta. I tako moram živjeti da umirem Njemu, da ne živim više ja nego da u meni živi Krist Gospodin.
Treća točka: „Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju: što je vidio i čuo – za to svjedoči, a svjedočanstva njegova nitko ne prima. Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.« – Ivanovo evanđelje je duboko i zalazi u dubine koje ne možemo razumjeti u potpunosti. Ali dopuštamo da njegove riječi koje čitamo ostave u nama trag, dopuštamo im da sjednu u našu dušu i srce, te stalno razmišljamo o njima. To su riječi istine, istine koja je skrivena našem biću i razumu. Samo možemo reći: „Gospodine umnoži nam vjeru! Gospodine učvrsti nam vjeru! Gospodine pomozi nam da vjerujemo u onoga koga si poslao tvoga Sina Gospodina našega Isusa Krista!“
Na kraju meditacije:
Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.
Završiti sa molitvom “Oče naš”!
P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!