15 Isus hrani pet tisuća ljudi 6.3.2026.

Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.

Tekst za meditaciju: Ivan 6,1-21.

Predodžba mjesta: Isus pokušava pobjeći malo u osamu da se odmori od svega što je činio i što mu se događalo, ali ljudi su gladni i žedni Božje riječi, jer nitko nikada nije tako govorio. I svi su ga slijedili zbog „znamenja koja je činio na bolesnicima“. I ti kreni zajedno s njima, slijedi Isusa, gledaj ga, slušaj što govori, promatraj što čini!

Prva Točka: „Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.

Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.“ – Evo Isusa opet okružena ljudima. Isus je slab na ljudsku bijedu i nemoć, kada je ugledao silno mnoštvo budi se u njemu želja, da učini nešto za njih što im sad treba. Oni su gladni i žedni njegove riječi i njegove pojave. Ali sve jedno, ljudi moraju nešto i jesti. Zato Isus pita svoje učenike što oni mogu učiniti za ovoliko mnoštvo. Učenici priznaju svoju nemoć i ne razumijevanje Božanske stvarnosti. Nitko od njih nije spreman na sve što će se dogoditi, iako su bili s Isusom u Kani Galilejskoj. Ali Isus zna što će napraviti, samo je potrebna vjera, onda i ono malo što imamo bude dovoljno.

Druga točka: „Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.“ – Ivan, pa i drugi evanđelisti prikazuju brojke samo u muškarcima, vjerojatno jer oni mogu najviše pojesti, pa da bi nam pokazali koliko je to veliki broj, donose samo koliko je bilo muškaraca oko 5 tisuća.  Pa iako ih je bilo toliko svi su se nasitili i još je preostalo ulomaka od onoga što su dijelili, i skupili su čak 12 košara od ulomaka što je ostalo. Isus je učinio mnoga čudesa, ali kad je nahranio toliko mnoštvo, ljudi su željeli da Isus bude njihov kralj, htjedoše ga zakraljiti. Lik Mesija je bio opterećen nagovještajem o Božjem kraljevstvu i da će Mesija biti kralj, i zato je čudno što Isus odbija biti zemaljski kralj. Nego suprotno svim njihovim očekivanjima povlači se u osamu, želi biti sam. Mnogi bi spremno dočekali da postanu kraljevi i da im ljudi iskazuju čast, čak su se i njegovi učenici svađali oko toga, tko će biti najveći u njegovu kraljevstvu. Tim više Isusov čin nas šokira i ostavlja bez teksta. Još nam je manje jasno što to Isus čini. Samo znamo da je došao vršiti volju Onoga koji ga je poslao!

Treća točka: „Kad nasta večer, siđoše njegovi učenici k moru, uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima. More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se, a on će njima: »Ja sam! Ne bojte se!« Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.“ – U drugim evanđeljima piše kako je Isus prisilio svoje učenike da odu, a da je on sam ostao da se moli: „I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.“ Mt. 14,22-23. Zanimljivo je da Isus više traži volju Božju, nego volju naroda, iako mu je stalo do naroda i ne želi da ljudi klonu putem. Ali se strogo pridržava volje svoga Oca, kao što ćemo to vidjeti u Getsemanskom vrtu. Ivan skraćuje izvještaj koji se dogodio na moru, dok Matej pomno opisuje što se sve događalo, ali nije toliko bitno. Što je važno je to da je Isus poseban čovjek, Bog i čovjek. Mi to vidimo jer ga gledamo na drugačiji način nego što su ga gledali njegovi suvremenici.

Na kraju meditacije:

Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.

Završiti sa molitvom “Oče naš”!

P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!