16 Besjeda u Kafarnaumu: Isus kruh života I dio 7.3.2026.

16 Besjeda u Kafarnaumu: Isus kruh života I dio 7.3.2026.

Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.

Tekst za meditaciju: Ivan 6,22-40.

Predodžba mjesta: Sutradan mnoštvo naroda, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđe u lađice i ode u Kafarnaum tražeći Isusa.

Prva Točka: „Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, li ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« – Ljudi vole Isusa, ali se čini da ga žele samo iskoristiti za svoje vlastite interese. Tko ne bi htio za kralja čovjeka koji te besplatno nahrani? Tko ne bi htio čovjeka koji liječi bolesne ljude? Takve su i sve naše molitve dan danas: „Isuse daj MI! Daj… Daj… Daj…“ Svaka naša molitva je sebična i prožeta ovozemaljskim traženjima. Isus to zna i zato govori ljudima kako treba raditi za hranu koja „ostaje za život vječni“, a nju nam želi dati Isus. Da bi činili djela Božja moramo vjerovati u Isusa i njegov riječi koje nam govori. Nije dovoljno samo slušati što nam Isus govori, nego moramo i činiti djela koja je on činio (praštati i ljubiti).

Druga točka: „Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« – Kao da nije dovoljno znamenja napravio već do sada, ali ljudi su ne zasitni stalno nešto hoće, a ne vjeruju onome što je Isus već do sada učinio. Oni se pozivaju na nebeski kruh koji je Bog dao da pada Mojsiju i Izraelcima koji su izišli iz ropstva, iz Egipta. Ovaj dio razgovora nam donosi samo Ivan i bez znanja o Euharistiji, ovaj razgovor ne bi mogli razumjeti. Isus govori da je: „kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu“, govoreći o samo sebi. Jer on je jedini koji je sišao s neba i On će dati svijetu novi život!

Treća točka: „Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.« – Ovdje Isus jasno govori da je On „kruh života“. Kao što je ponudio Samarijanki vode žive od koje se nikada ne žeđa. Sada isto i Židovima nudi samoga sebe i tko bude vjerovao u njega neće nikada ožednjeti. Isus nam otkriva svoju misiju za koju ga je pripremio i poslao njegov Otac, a to je da nam da život vječni i da nas „uskrisi u posljednji dan“! Jer volja Božja nije da čovjek umre i da živi rastavljen od ljubavi Božje, nego da uđe u zajedništvo sa svojim Bogom.

Na kraju meditacije:

Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.

Završiti sa molitvom “Oče naš”!

P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!