17 Besjeda u Kafarnaumu: Isus kruh života II dio 9.3.2026.

Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.

Tekst za meditaciju: Ivan 6,41-71.

Predodžba mjesta: Isus je u sinagogi negdje u Kafarnaumu, oko njega je mnogo njegovi učenika koji se više ne slažu s Isusovim riječima. Gužva je puno ljudi, Isus ne odustaje od svojih riječi. Slušaj što to Isus govori.

Prva Točka: „Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ‘Sišao sam s neba’?« Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.« – Židovi su počeli mrmljati protiv Isusa, to je isti način ponašanja koji su Izraelci imali kad su izašli iz Egipta, mrmljali su protiv Gospodina i Mojsija. To je stav ne povjerenja u Božje planove koje Bog ima s nama. To je srce koje je zatvoreno u ljudsku grešnu logiku koja ne dopušta Bogu da se objavi u svojoj punini. A ta grešna logika svodi se samo na brigu za tijelo ali ovdje i sada. Isus nudi nešto puno više, daje samoga sebe kao hranu, On želi postati „kruh života“, govori nam nebeske stvari. Govori nam o Euharistiji. Jesam li svjestan, barem malo što se događa u Euharistiji? Tek u ovom govoru Euharistija poprima svoj puni smisao, ja primam „kruh života“, primam „živoga Boga“, primam duhovnu hranu koja me vodi u život vječni.

Druga točka: „Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.« To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.“ – Isusove riječi zvuče nevjerojatno, bez konteksta Euharistije, nerazumljivo. Potrebna je vjera u Boga i njegova Sina Isusa Krista kako bi mogli razumjeti ove riječi. Potrebna nam je posljednja Večera, potrebna nam je Kalvarija. Tek u tome raspoznajemo Isusovo predanje, predanje njegova tijela. Tijela koje nam se daje. Jesti nečije meso je odvratno! I Židovima je bilo zabranjeno tako nešto činiti. Ali Isus ne odustaje od svojega govora nego još više inzistira da moramo jesti Njegovo Tijelo i piti Njegovu Krv. I govori kako je to prava hrana koja će nam se dati. Jer ono što jedeš tvoje tijelo uzima i pretvara u proteine i gorivo koje ti daje snage da rasteš i ideš dalje prema svojoj punini. Opet govori o svome Tijelu kao o Kruhu koji dolazi s neba, taj Kruh je duhovna hrana i daje nam vječni život.

Treća točka: „Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?« »Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.« »A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.« Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.« Odgovori im Isus: »Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao.« Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.“ – Kad su čuli te riječi, a ne razumjevši što to Isus govori, mnogi su Židovi odlučili napustiti Isusa. Više ga ne žele slijediti, više ga ne žele za kralja, jer ne razumiju i ne shvaćaju Njegove riječi. Kao da ono što je do sada govorio i činio, kao da nije nahranio 5 tisuća ljudi, kao da nije ozdravljao njihove bolesnike, njima na očigled. Ali Isusa nije briga zna da mora propasti ono što je postavljeno na krivim temeljima, i ta vjera u njega kao zemaljskoga kralja mora propasti, On je mora uništiti jer je došao da bude naš nebeski kralj, kralj koji će zauvijek biti tu za nas i štiti nas, i hraniti nas i pojiti nas. Zato Isus kaže i svojim učenicima: „Da možda i vi ne kanite otići?“. Ali Petar hrabro odgovara: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.“ Iako ne razumiju oni vjeruju da je Isus Sin Božji. „Ti imaš riječi života vječnoga!“ Sve što nam govoriš nas uzdiže daje snagu i pobjedu i mi vjerujemo Tebi Gospodine!

Na kraju meditacije:

Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.

Završiti sa molitvom “Oče naš”!

P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!