18 Isus ide u Jeruzalem – Isus proglašuje svoje božansko poslanje 10.3.2026.

Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.

Tekst za meditaciju: Ivan 7,1-24.

Predodžba mjesta:

Prva Točka: „Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenicâ. Rekoše mu stoga njegova braća: »Otiđi odavle i pođi u Judeju da i tvoji učenici vide djela što činiš. Ta tko želi biti javno poznat, ne čini ništa u tajnosti. Ako već činiš sve to, očituj se svijetu.« Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega. Reče im nato Isus: »Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme svagda pogodno. Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedočim protiv njega: da su mu djela opaka. Vi samo uziđite na blagdan. Ja još ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo.« To im reče i ostade u Galileji. Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno. A Židovi su ga tražili o blagdanu pitajući: »Gdje je onaj?« I među mnoštvom o njemu se mnogo šaptalo. Jedni govorahu: »Dobar je!« Drugi pak: »Ne, nego zavodi narod.« Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od Židova.“ – Zbog svega što je govorio Židovi traže da ga ubiju, njihove uskogrudne misli i srca ne mogu prihvatiti Božju veličinu. Zato se Isus povlači u Galileju među svoje. Ali ni njegovi ga ne prihvaćaju. Isus zna zašto još ne ide u Judeju, jednostavno još nije došlo njegovo vrijeme, nije došao njegov čas. A jako dobro zna što mu se sprema kada dođe, jer Njega svijet mrzi. Iako je potajno ponovno došao na blagdan, nije htio dati više povoda Židovima, jer je čekao da dođe čas na koji ga poziva njegov Otac.

Druga točka: „Usred blagdana uziđe Isus u Hram i stade naučavati. Židovi se u čudu pitahu: »Kako ovaj znade Pisma, a nije učio?« Nato im Isus odvrati: »Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla. Ako tko hoće vršiti volju njegovu, prepoznat će da li je taj nauk od Boga ili ja sâm od sebe govorim. Tko sâm od sebe govori, svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti.“ – Isus ipak dolazi na blagdan i počinje poučavati, ali nitko ne sluša što to Isus govori, nego se pitaju: Odakle on poznaje pisma! Isus otvoreno govori da je nauk koji govori dolazi od Boga Oca. I onaj koji želi vršiti volju Božju lako može prepoznati da što Isus govori zbilja dolazi odozgo. Oni koji istinski traže Boga i volju božju, bili oni bilo koje vjere, ne mogu nego da priznaju da je Isus Krist Sin Božji i da ga je poslao naš Bog Otac, i da se u svim svojim djelima Isus vodi Duhom Svetim.

Treća točka: „Nije li vam Mojsije dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne vrši Zakona.« »Zašto tražite da me ubijete?« Odgovori mnoštvo: »Zloduha imaš! Tko traži da te ubije?« Uzvrati im Isus: »Jedno djelo učinih i svi se čudite. Mojsije vam dade obrezanje – ne, ono i nije od Mojsija, nego od otaca – i vi u subotu obrezujete čovjeka. Ako čovjek može primiti obrezanje u subotu da se ne prekrši Mojsijev zakon, zašto se ljutite na mene što sam svega čovjeka ozdravio u subotu? Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!«“ – Svi smo mi dobili zakon Božji i primili ga od Mojsija, pa ipak nitko ne može ispuniti sav Zakon. I Isus je svjestan da ne mogu prihvatiti ono što On govori. I kada prestane razgovor među ljudima tada nastaje nasilje. On mora umrijeti i gotovo. Tako je i danas u svijetu sa svim ljudima koji ne znaju razgovarati. Isus je ozdravio bolesna čovjeka u Subotu, i zbog toga što je učinio dobro djelo u Subotu zaslužuje da umre. A to što oni griješe svaki dan nema veze. Ljudi su takvi licemjeri pa i danas sve one koji pokušavaju pomoći ljudima ne daju, a ubojstvo djece nazivaju „brigom za zdravlje“!

Na kraju meditacije:

Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.

Završiti sa molitvom “Oče naš”!

P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!