42 Ukazanje Mariji Magdaleni 7.4.2026.
Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.
Tekst za meditaciju: Ivan 20,11-18.
Predodžba mjesta:
Prva Točka: „ A Marija je stajala vani kod groba i plakala. 12 Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. 13 Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« 14 Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.“ – Marija Magdalena još uvijek ne može pustiti misao da je Gospodin umro i još gore da su Njegovo tijelo uzeli iz groba. Ona je htjela učiniti za njega jedino što je mogla, pomazati njegovo tijelo, a sada ne može ni to. Anđeli su je tješili s pitanjima: „Ženo, što plačeš!“ Ali bol i patnja ne pomaže joj da vidi s kim razgovara, ona samo traži Isusovo tijelo! Čak i kad je vidjela Isusa ne može ga prepoznati, bol i patnja može nam pomutiti pamet da ne vidimo ono što je drugima očito. Isus može stajati po kraj nas da nas utješi, a mi ga ne prepoznajemo. U boli i patnji treba biti strpljiv, jer Gospodin će nas pohoditi i dati nam utjehu, ali mi moramo biti otvorena srca kako bi ga bili spremni vidjeti i prihvatiti kad nam dođe! U kakvom se stanju ja nalazim? Vidim li da je Gospodin sa mnom u mojim bolima i patnjama?
Druga točka: „15 Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.« 16 Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« – što znači: »Učitelju!« – Isus u početku započinje s pitanjima kao pravi psiholog. Ne pretpostavlja kako se netko osjeća nego želi iskreno čuti što nam je na srcu, što nas muči. Tek kad je čuo što želi pokazuje joj se riječima tj. govorom koji ona prepoznaje. Zove je imenom, kako ju je inače znao zvati, i u tom trenutku Mariji Magdaleni se otvaraju oči srca i ona prepoznaje po govoru svoga UČITELJA, Isusa Krista iz Nazareta! Zna da je to On. Mogu li ja prepoznati Božji glas kad me zove da nešto dobro učinim u njegovo ime? Prepoznajem li Njegova nadahnuća kojima me poziva na svakodnevnu ljubav i dobrotu?
Treća točka: „17 Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«
18 Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.« – Isus joj daje poslanje! Ono što je doživjela, radost koju je osjetila i nadu koja se probudila u njoj kad je vidjela živoga Isusa mora prenijeti drugima. Bol i patnja nestaje u susretu s uskrsnulim Isusom. Zato i mi moramo čeznuti za tim susretom jer on mijenja sve. Mijenja moj pogled na svijet i na stvarnosti oko mene. Donosi nadu, jača vjeru i usavršuje ljubav koju trebamo dijeliti s drugima! Jesam li ikada doživio ovako nešto? Dali me je Isus izbavio i ponora u kojem sam bio? Jesam li doživio da je to bio Isusov glas kojim je izliječio moje bolesti i depresije?
Na kraju meditacije:
Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.
Završiti sa molitvom “Oče naš”!
P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!