Radost mi je obratiti se ovim putem svojim župljanima župe Srca Isusova na Zametu u kojoj se rodilo moje zvanje.
Rođen sam 02.12.1975. godine u Banja Luci, u gradskoj četvrti Borik, od roditelja, Josipa i Marije rođ. Uvalić, imam dvije sestre, Irenu i Anamariju. Iz hrvatske sam katoličke obitelji, nedjeljom se obavezno išlo na misu. Tradicionalizam u kojem sam odgajan svakako ima svoju vrijednost. Župa je to Pohoda Blažene Djevice Marije, iz koje je ponikao i bl. Ivan Merz, banjalučanin.
Od 1992.godine svoje mladenaštvo zajedno s obitelji živim u Rijeci, na Zametu. Imali smo stan u ulici braće Bačić. I dok sam se tjelesno rodio u Banja Luci, mogu reći da sam se duhovno tj. ponovno rodio u Rijeci, na Zametu. Zamet ima dušu kako bi rekao pater Mirko i zaista s vremenom sam upoznao sve više našu kršćansku vjeru. U to vrijeme župnik je bio pater Mirko Vukoja, kapelan pater Luka Rađa i brat Franjo Štefić na službi u župi. Kratko sam bio sudionik Zajednice kršćanskog života na Zametu, sa Andrejkom i Suzanom te drugim mladima pa sam otišao raditi u Italiju.
Međutim, nikad nisam razmišljao biti svećenik. Kao većina mladića s 19./20.godina pitao sam se o smislu života. Vidio sam se isključivo u kršćanskome bračnom životu. U to vrijeme krajem 1998.g. pater Luka Rađa, isusovac, kapelan naše župe, dao mi je jednom prilikom knjigu “Legenda trojice drugova”, kratki životopis o svetom Franji Asiškome i rekao mi da mu je sv. Franjo najdraži svetac. Knjiga je iz 1982.g., izdanje biblioteke brat Franjo, franjevaca iz Zagreba, čiji ću kasnije postati član.
Od čitanja knjiga kršćansko duhovnog sadržaja primao sam veliku snagu i znanje. Kad sam pročitao knjigu bio sam oduševljen tako da sam i ja želio kao sveti Franjo ljubiti, mojeg Boga! Oduševila me Franjina jednostavnost, radost i ljubav prema Bogu! Nisam znao gotovo ništa o svecima. Ovaj životopis me je upoznao sa sv. Franjom i svetac Božji postao je moj zagovornik i zaštitnik. U njemu sam vidio nekog tko je 1200. godina nakon Isusova života na zemlji uspio zaživjeti evanđelje u punini. Rekao sam jednostavno samom sebi: tako bi i ja volio živjeti! To želim! U takvim trenucima nisam razmišljao o braku. Tražio sam u svojem životu isključivo volju Božju!
Prije toga sam pročitao cijelu Bibliju, Katekizam katoličke Crkve, Nasljeduj Krista i neke knjige od fra Zvjezdana Linića. Bilo je to razdoblje od 1996. do 1999. godine, vrijeme od mojeg obraćenja do ulaska u samostan. Točnije 06.08.1999.g. na blagdan Isusovog preobraženja na gori Tabor, nakon 3.godine traženja odlučio sam se ući u samostan. Tada sam radio u Bologni u Italiji u jednoj tvornici koja je proizvodila perilice za kemijsko čišćenje.
Kada sam ušao u samostan, moja obitelj je nedugo zatim sasvim slučajno prodala stan na Zametu i preselila na Viškovo u župu sv. Mateja, iz koje je fra Marijan Blažić, franjevac zadarske Provincije.
Nakon postulature, novicijata i godine nakon novicijata u Italiji, od 1999. do 2002. godine, vratio sam se u Hrvatsku. U Zagrebu sam 2003. godine upisao teologiju na KBF-u. Zatim 2006. godine odlazim na nastavak studija u Jeruzalem u Isusovu domovinu, na franjevačku teologiju. Diplomirao sam u Jeruzalemu 2009. godine. Zaređen sam za svećenika 28. studenog 2009. godine u svojem gradu Rijeci u našem franjevačkom svetištu Majke Božje milosti na Trsatu. Mladu misu sam proslavio dan nakon ređenja 29. studenog 2009. godine također u svetištu na Trsatu. Sekundicij Mlade mise imao sam na Viškovu u župi sv. Mateja, gdje živi moja obitelj.
Od svojega svećeničkog ređenja do danas bio sam na službama: u Našicama od 2009. do 2011.godine, zatim u Osijeku od 2011. do 2014. godine a sad napokon bliže Rijeci, u Karlovcu.
Uz ovih nekoliko riječi o sebi i mojem pozivu, želim vam svima obilje Božjeg blagoslova!
Mir i dobro!
fra Igor Andrijević