27.3.’25. Ezavova tuga i žalost zbog izgubljena blagoslova

Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva. Molimo milost da nas Gospodin oslobodi bahatosti i sebičnosti, te da budemo njegovi sluge koji će slušati njegove zapovjedi!

Tekst za meditaciju: Knjiga Postanka 27, 30-41.

Prva točka: Često puta u svome životu primamo Božji blagoslov i druge stvari od naših roditelja kao nešto „zdravo za gotovo“, rekli bi naši ljudi, jer mislimo da imamo pravo na to. Neki ljudi jednostavno ne znaju cijeniti ono što imaju dok to ne izgube. Tako je sa vjernicima koji misle da imaju pravo na Božji blagoslov, a da se ne moraju ponašati po Božju, a kad izgube blagoslov zbog svoje oholosti onda počinju plakati i moliti. Ali kasno je kad izgubiš nešto. –  Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka – pošto je Izak podijelio blagoslov Jakovu – njegov brat Ezav dođe iz lova. I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reče svome ocu: “Ustani, oče moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogneš blagosloviti!” A njegov ga otac Izak zapita: “Tko si ti?” On odgovori: “Ja sam tvoj prvorođenac Ezav!” Izak se silno prepadne: “Pa tko je onda bio onaj što je divljači ulovio i meni već donio? Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen će ostati.” Kad je Ezav čuo riječi svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka…

Druga točka: Tek kad je izgubio blagoslov Ezav postaje svjestan svoga bahatog i egoističnog ponašanja prema bratu i prema blagoslovu, iako i sam zna da su ga njegova vlastita djela i ponašanje doveli do toga da je izgubio i prvorodstvo i blagoslov, bez obzira na Jakovljevu lukavost i prijevaru. – …pa reče svome ocu: “I mene blagoslovi, oče!” A on odvrati: “Brat tvoj dođe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov.” “Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me već prevario”, reče Ezav. “Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov.” Onda doda: “Zar za me nisi sačuvao nikakva blagoslova?”

Treća točka: Blagoslov koji su primali prvorođenci u ono vrijeme bio je znak Gospodarenja, da se ne bi rasipalo imanje jedan od djece bi primio čitavo imanje i tako postaje gospodar svega, a ostali u obitelji su mu služili i radili za njega i obitelji. I nije se mogao taj blagoslov dati dvojici, jer bi to značilo slabljenje obitelji i rasipanje imanja. Zato Ezav prelazi iz jednog grijeha u drugi. Iz ljubomore i zavisti prelazi u ljutnju, srdžbu i mržnju na svoga brata Jakova, i želju za osvetom. Isto kao i Abel kad je želio ubiti svoga brata. I danas mnogi ljudi ne mogu podnijeti podjelu imanja svojih roditelja nego uvijek misle da imaju pravo na više i ako ne dobiju ono što oni misle počinje u obitelji mržnja jednih prema drugima! – Izak odgovori Ezavu: “Njega sam već postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu braću predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad za te mogu učiniti, sine moj?” Ezav odgovori svome ocu: “Zar ti, oče, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oče moj!” Ezav jecaše na sav glas. Tada otac njegov Izak progovori i reče: “Daleko od plodna tla dom tvoj će biti, daleko od rose s neba. Od mača svoga ćeš živjeti, brata svoga ćeš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram ćeš njegov stresti sa svog vrata.” Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov blagoslovio pa reče u sebi: “Čim dođu dani žalosti za mojim ocem, ubit ću ja svoga brata Jakova.”

Na kraju meditacije: Završiti sa molitvom “Oče naš”!

P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!