Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva. Molit ću milost da, iako imam Božji blagoslov, budem ponizan poput Jakova, napose za grijehe iz prošlosti i trudim se ispraviti zlo koje sam učinio.
Tekst za meditaciju: Knjiga Postanka 33, 1-20.
Prva točka: Jakov proživljava unutarnje borbe, ne zna što učiniti, sve može vrlo brzo krenuti po zlu, najbolje što može učini jest da stane sam pred sve te ljude, a djecu ostavlja iza sebe. Sedam puta Jakov se klanja Ezavu, a Ezav se skoro ponaša kao dobri otac iz Isusove prispodobe: „padne mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka“, skoro nevjerojatno za ono vrijeme, a pogotovo za Ezava koji je bio ljut na brata i htio ga ubiti. – “Jakov podiže oči i opazi gdje dolazi Ezav i s njime četiri stotine ljudi. Onda on podijeli svoju djecu među Leu, Rahelu i dvije sluškinje; postavi sluškinje i njihovu djecu na čelo; iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga. Sam prođe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primače svome bratu. Ezav mu potrča u susret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka. Onda podiže oči i vidje žene i djecu. “Tko su ovi s tobom?” – zapita. On odgovori: “Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu.” Potom naprijed stupe sluškinje sa svojom djecom te se duboko naklone. Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone. ”
Druga točka: Ponašanje Ezava još više iznenađuje, ne želi ništa od onoga što mu je Jakov poslao kao znak pomirenja, to je moglo značiti da mu možda nije oprostio, ali nakon nagovaranja Ezav prihvaća darove koje je dobio kao znak pomirenja među braćom. Ezav se toliko promijenio da ga ne možemo prepoznati, kao da vidi da je i njega Bog blagoslovio, bez obzira što nije primio očev blagoslov. Na kraju Ezav pušta svoga brata da ide u miru. – “Ezav upita: “Što kaniš sa svom ovom povorkom što sam je sreo?” Odgovori: “Naći naklonost svoga gospodara.” Ezav odgovori: “Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi što je tvoje.” A Jakov reče: “Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim očima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje. Zato prihvati moj dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega.” Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati. “Pođimo na put”, reče Ezav, “i ja ću s tobom putovati.” Ali mu on odvrati: “Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale. Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja ću ići polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome gospodaru u Seir.” Onda reče Ezav: “Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze.” Ali on odgovori: “Čemu to? Neka ja samo nađem milost u očima svoga gospodara!” Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir, dok je Jakov otišao u Sukot, gdje sebi sagradi kuću, a svom blagu podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot. ”
Treća točka: Nakon što se smjestio na sigurno Jakov podiže žrtvenik i zahvaljuje se Gospodinu što ga je ne samo očuvao od srdžbe svoga brata, nego je bio tako dobar prema njemu da vidimo kako se isplati poniziti se pred drugima i moliti ponizno za oproštenje. – “Došavši tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj šator pred gradom. A komad zemlje na kojoj je postavio svoj šator kupi od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu kesita. Tu podiže žrtvenik i nazva ga “El, Bog Izraelov”.”
Na kraju meditacije: Završiti sa molitvom “Oče naš”!
P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!
