Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva. Molit ću milost od Gospodina da mi u teškim trenutcima moga života da ljubavi i mira i ustrajnosti da mogu nositi svoj križ do trenutka kada će me On osloboditi svih muka i nevolja, i da u tom križu prepoznajem Božji plan spasenja za mene i moje najmilije.
Uvod u meditaciju: Jednom njegova braća odu čuvati očeva stada blizu Šekema. Izrael reče Josipu: “Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima.” On mu odgovori: “Dobro, idem.” Potom će mu otac: “Hajde i vidi kako su ti braća i stoka pa mi javi.” Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem. Neki čovjek nađe ga gdje luta poljem pa ga upita: “Što tražiš?” “Tražim braću”, odgovori. “Možeš li mi kazati gdje čuvaju stada?” A čovjek reče: “Odavde su otišli. Čuo sam ih gdje govore: `Hajdemo u Dotan.`” Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu. (Post. 37,12-17)
Tekst za meditaciju: Knjiga Postanka 37, 18-35
Prva točka: Za Josipa dan započinje uobičajeno, slijedi upute svoga oca. Ali kako prilazi mjestu gdje ga čekaju njegova braća ne može ni zamisliti što ga čeka. Ne očekujemo od svojih najbližih da nas povrijede, zato smo prema njima otvoreni i bez zaštite, zato puno više boli ka udarac dođe s te strane. Braća iz zavisti i mržnje prema bratu zamišljaju grozne stvari govore čak i o ubojstvu svoga brata, čak znaju i kako će se opravdati pred ocem. Ali ne slažu se svi s time, Ruben pokušava spasiti dječaka. – Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju. I jedan drugom reče: “Eno stiže onaj sanjar! Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu čatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!” Ali kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reče: “Nemojmo oduzimati njegova života! Ne prolijevajte krvi” – dalje je govorio Ruben. “Bacite ga u čatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!” Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu.
Druga točka: Čim je Josip došao k njima provode svoje podmukli plan, nisu ga ubili, ali razmišljaju što da učine s njim. Zanimljivo je da bratu koji se zove Juda pada na pamet da prodaju svoga brata u roblje. Iako spašava brata od smrti, ali prodaja se čini čak gora. Udarce čovjek nekako i podnese, pa i smrt, ali izdaja boli i radi takvu ranu u duši da se čini smrt kao milostinja. Ovaj odlomak jako upućuje na novi zavjet. Isusova „braća“ Židovi odriču se Isusa i daju ga Rimljanima da ga ubiju, odriču se svoga kralja i spasitelja. – Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu; pograbe ga i bace u čatrnju. Čatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode. Potom sjednu da ručaju. Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. Tada reče Juda svojoj braći: “Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso.” Braća ga poslušaju. Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.
Treća točka: Ruben je bio ljut na braću jer je mislio da su ga ubili, dok druga braća ostvaruju svoj plan kako da prevare oca i uvjere ga da je Josipa rastrgala divlja zvijer. Kad je Jakov čuo vijest bio je shrvan od žalosti, očito je da braća nisu razmišljala kako će njihov plan utjecati na njihova oca. Često oni koji nas povrijede ne vide koliku bol nanose drugima. I sam Isus rekao je na križu: „Oče oprosti im jer ne znaju što čine!“ Kad bi ljudi mogli osjetiti bol koju nanose drugima nikada to ne bi učinili. – Kad se Ruben vratio k čatrnji i vidio da Josipa nema u čatrnji, razdere svoju odjeću. A kad se vratio svojoj braći, povika: “Dječaka nema! Kamo ću ja sad?” A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoče u krv. Kićenu haljinu otpreme ocu i poruče: “Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije.” Prepozna je on pa reče: “Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!” I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorničku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina. Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kćeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: “Ne, sići ću k svome sinu u Šeol tugujući!” Tako ga je oplakivao njegov otac.
Na kraju meditacije: Završiti sa molitvom “Oče naš”!
P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!
