Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva. Gospodine daj mi milost da se ugledam u Josipa Egipatskog i daj mi milost da poput njega sve u životu okrećem na dobro, da nikada na zlo ne uzvraćam zlim, nego da dobrom i ljubavlju pobjeđujem zlo.
Tekst za meditaciju: Knjiga Postanka 47, 37-49
Prva točka: Faraon se ovdje pokazuje kao mudar čovjek, iako je Josip rob i zatvorenik, razmišlja da upravo njega postavi za upravitelja dvora i naroda. Zašto? Jer je njemu Bog objavio i otkrio sve što se ima dogoditi, i zato će njemu Bog dati mudrosti i snage da pronađe rješenje za budućnost koja će biti na blagoslov svima. – Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima. Zato faraon reče svojim službenicima: “Zar bismo mogli naći drugoga kao što je on, čovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?” A onda faraon reče Josipu: “Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti. Ti ćeš biti upravitelj moga dvora: sav će se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja ću biti veći od tebe.
Druga točka: Rob i zatvorenik postaje vladarom čitave zemlje, sve ono što je bilo ne pravedno i sve zlo koje je podnio sada se ispravlja. Bog pravednika istrže iz svih tjeskoba i postavlja ga za glavara, da svima i dobrima i zlima bude vođa i da ih sve spasi. – Postavljam te, evo,” reče faraon Josipu, “nad svom zemljom egipatskom.” Poslije toga skine faraon sa svoje ruke pečatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjećom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac. Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: “Abrek! Na koljena!” Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku. Još faraon reče Josipu: “Premda sam ja faraon, neće nitko dići svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj.” Faraon nazva Josipa “Safenat Paneah”, a za ženu mu dade Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj.
Treća točka: Josip prihvaća tešku zadaću za koju se je pripremao od djetinjstva, i kao rob upravljao je imanjem egipatskog bogataša, i u tamnici vodio je sve poslove i ništa se nije događalo bez njegova znanja. Josip iako rob ponašao se je kao gospodar i kao da je sve što je njegova gospodara i njegovo osobno, nikad nije ni bio rob u glavi. Josip iako zatvorenik nikada se nije ponašao tako nego se ponašao kao upravitelj i zato mu je sve bilo dano na upravljanje. Mogao se protiviti svome stanju i optuživati i braću i druge zbog nepravde koju su mu nanijeli, ali on toga nikada ni spominjao nije, nego se prepušta Božanskom vodstvu koji one koji su pravedni unatoč zlu koje ih je snašlo daje blagoslov u svemu što rade i izvodi ih i postavlja da nam budu uzori. – Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. A otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj. Za sedam rodnih godina zemlja je rađala u obilju; on je – u tih sedam godina što ih je egipatska zemlja uživala – kupio od različite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smještajući u svakom gradu urod iz okolnih polja. Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaše.
Na kraju meditacije: Završiti sa molitvom “Oče naš”!
P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!
