SPOMENICA ŽUPE ZAMET 1999
pisao: župnik p. Mirko Vukoja
07 January 1999
Došao p. Ivan Vinkov Došao je naš novi župni vikar, p. Ivan Vinkov. P. Luka Rađa odlazi u Kalkutu s nakanom da dobije vizu za Bangladeš.
17 January 1999
Zahvala p. Luki 1999. Zahvala p. Luki za predani rad u našoj župi. U korizmi, petkom i nedjeljom u 17.30 imamo križni put.
21 January 1999
Primanje među izabranike 1999. U 10 sati u katedrali sv. Vida 5 naših katekumena primaju se među izabranike.
23 February 1999
Priprema Mlade mise 1999. Susret ŽPV-a. Počeli smo razmišljati o pripremi Mlade mise.
28 February 1999
Križni put u katedrali 1999. U 16.30 križni put u katedrali skupa sa Kantridom, Srdočima, Krnjevom i Turnićem.
20 March 1999
Obnova župnih vijećnika 1999. Svi župni vijećnici imaju duhovnu obnovu u dvorani na temu: Dobri otac – predvodi p. Mirko.
28 March 1999
Cvjetnica 1999. S promjenom vremena večernja misa je u 19 sati. Pjevana muka je pod misom u 9.30, a mladi predvode križni put u 18.15.
03 April 1999
Uskrsno bdijenje 1999. Pod misom bdijenja 5 katekumena i 10 ostalih primaju svoje sakramente. Prisutan je p. Mirko Nikolić, meštar novaka, naši dečki novaci, Danijel Koraca begin_of_the_skype_highlightingend_of_the_skype_highlighting i Armando Illich. Te noći nema blagoslova jela.
18 April 1999
Krizma 1999. U 11 sati krizma u našoj župi – ove godine imamo 82 krizmanika.
01 May 1999
Umro Dudek 1999. Umro je naglo od moždanog udara naš predani dugogodišnji pjevač, g. Nedjeljko Frković – Dudek: bili smo na sprovodu u Ledenicama.
09 May 1999
Majčin dan 1999. U 17 sati mozaik priredba u čast našim majkama koju su pripremili članovi liturgijskog vijeća. Sudjelovali su djeca, mladi, roditelji, veliko i mali zbor. Vrlo dojmljivo.
16 May 1999
Prva pričest 1999. U 9.30 Prva pričest u župi: imamo 72 prvopričesnika.
19 May 1999
Susret ŽPV-a 1999. Razgovor o prvom župnom blagdanu, o ređenju i Mladoj misi.
22 May 1999
Studentski dan na Košljunu 1999. Dosta naših mladih je prisutno. U župi je duhovsko bdijenje poslije večernje mise.
25 May 1999
Poetska večer 1999. U Mjesnom odboru poetska večer na kojoj sudjeluje i naš župni zbor.
28 May 1999
Dan Škole 1999. U 17 sati proslava Dana zametske škole.
29 May 1999
Obiteljski pick-nick 1999. Obiteljski pick-nick na izvoru Rječine. To je već tradicionalno okupljanje naših mladih obitelji. Prisutno je rekordnih 55 osoba. Ozračje vedrine i opuštenosti. Bog nam je dao prekrasan sunčan dan.
31 May 1999
Organizacija Mlade mise 1999. Susret ŽPV-a u svezi organizacije Mlade mise, 4. srpnja: uređenje okoliša, čašćenje, prijevoz…
02 June 1999
Tjelovska procesija 1999. Ove godine Tjelovsku procesiju imamo u 19 sati, a potom misu.
08 June 1999
Župni blagdan 1999. Trodnevnicu za župni blagdan počinje p. Zvonimir Gutal. Otkazao nam je hladnjak – mala tragedija. Nabavljamo s dosta muke novi.
10 June 1999
Zahvalnica za djecu 1999. U 8 i 13.30 imamo mise zahvalnice za vjeronaučnu djecu. Večernju misu u trodnevnici animira Sinaj, a poslije mise koncert je Luke Balvana.
11 June 1999
Srce Isusovo 1999. Srce Isusovo – prvi put slavimo svoj župni blagdan! U 11 misu predvodi Josip Pavlišić, biskup u miru, a navečer Anton Tamarut, nadbiskup. Imenovan novi pomoćni biskup Mile Bogović sa sjedištem u Gospiću. Njegovo ređenje bit će na Petrovo u katedrali sv Vida.
21 June 1999
Konkretne pripreme za Mladu misu 1999. Susret ŽPV-a. Konkretni dogovor i raspored službi. Vijećnici su vrlo raspoloživi i konstruktivni.
26 June 1999
Dražen zaređen za svećenika 1999. U katedrali svećeničko ređenje našeg đakona Dražena Volk.
01 July 1999
Trodnevnica za Mladu misu 1999. P. Krešimir Djaković započinje trodnevnicu za Mladu misu. Pola sata prije mise p. Ivan ima klanjanje za nova duhovna zvanja.
04 July 1999
Prva Mlada misa u povijesti Zameta 1999. Krasan sunčan dan: u 10 sati kreće procesija ispred Draženova nebodera. Na misi tridesetak svećenika. Propovijeda p. Izidor Jedvaj, naš bivši župnik. Sav prostor ispunjen razdraganim i uzbuđenim mnoštvom vjernika. Svukud se osjeća nešto sveto u zraku. U misi sudjeluju sve skupine koje se okupljaju i djeluju kroz pastoralnu godinu. Organizacija sve po protokolu. Nema zastoja ni dilema. Jednostavno a svečano glavna je oznaka svega. Nakon mise bilo je ponešto prizalogajit i zalit za sve sudionike misnog slavlja, a uzvanici (oko 200) imali su ručak u restoranu Kvarner u Lovranu. Organiziran je autobus za prijevoz. U restoranu sve nastavljeno u istom stilu. Malo su nas u govorima previše hvalili.
23 July 1999
Posjet Uggiate-Trevano 1999. P. Mirko i troje mladih iz naše župe odlaze u Uggiate-Trevano kod Coma na vjenčanje jednog para naših dugogodišnjih prijatelja.
16 September 1999
Zaziv Duha Svetoga 1999. U 8 i 13.30 Zaziv Duha Svetoga za školsku djecu.
17 September 1999
Počinju susreti 1999. Počinje vjeronaučni susret za srednjoškolce – ovaj put ih okuplja p. Mirko. To je početak Treće zajednice mladih na Zametu (Treći inkubator!).
26 September 1999
Hodočašće u Mariju Bistricu 1999. Obiteljsko hodočašće u Mariju Bistricu (dva autobusa).
02 October 1999
Zlatni pir 1999. Zlatni pir: g. Luka i gda Ruža Kozić – svijetli primjer za cijelu našu župu. Kao prognanici s nužnim smještajem u baraki na adresi S. Tomašica 6, postali su svjetionik za mnoge druge. Sama proslava bila je na visini i dostojanstvena.
06 October 1999
Susret ŽPV-a 1999. Razgovor o zasnivanju radnog mjesta u župi: pastoralnog asistenta. Problem je plaćanje i opis djelovanja. Ponešto se iskristaliziralo.
17 October 1999
Papin dan 1999. Na misi u 9.30 propovijed je bila u obliku razgovora s papom (Ante Skračić i Josip Nemet).
24 October 1999
Misijska nedjelja 1999. Poslije misa u dvorani prikazivan prigodni film o misijama.
01 November 1999
Svi sveti 1999. Misa na groblju u 15 sati – predvodi don Mato Križić, kapelan s Kantride.
11 November 1999
Ribice – predškolci 1999. četvrtkom u 16.30 počeli smo okupljati predškolce: Ribice. S njima rade naše djevojke: Jadranka Hlavaček, Zrinka Vrkić, Anđela Pilipović, Ivana Marijanović.
19 November 1999
Nevera 1999. Počelo nevrijeme – snijeg i bura!
1 November 1999
Nova župa, Zamet – Krist Kralj 1999.
Prva obljetnica osnivanja Župe Srca Isusova
Mlade su crkvene zajednice na početku kršćanstva velikom snagom preobrazile pokvareno i nepravedno društvo. One su stoga jedno od najpogodnijih rješenja u vidu preobražavanja Crkve i društva. Nužno je ići na izvor, tamo gdje je sve jedanput počelo. Za takvo djelovanje nisu dovoljne izolirane i kojekuda raspršene crkvene zajednice. Nužno je da se župa pretoči u zajedništvo mnogobrojnih osnovnih crkvenih zajednica u kojim će se produbljivati Božja riječ, živjeti Božja riječ, ostvarivati zajedništvo s Bogom, bratsko zajedništvo, zajedništvo s hijerarhijom, u kojima će se osjećati skrb za evangelizaciju i uspostavljanje Božjeg kraljevstva. Nedostaje nam jedna pučka pastoralna struktura koja bi omogućila Božjoj riječi i Crkvi: da dopre u narod, da preobrazi narod, da izgrađuje narod novog srca, da učini od naroda Božji narod. Ne promijeni li se župa, ne mijenja se Crkva, koja je svedena na masu krštenih: koji ne misle više kršćanski, koji ne osjećaju više kršćanski, koji ne žive više kršćanski. Ako se ne mijenja Crkva, ne mijenja se ni društvo. Zajedništvo je najdublje ustrojstvo Crkve. Crkva je živi organizam, oblikovan od živih stanica koje žive u zajedništvu; postoji li zajedništvo, postoji i Crkva; nema li zajedništva, nema ni Crkve. Izvršavajući proročku, svećeničku i kraljevsku zadaću, vjernici moraju pomagati pastirima u evangelizaciji, posvećivanju i vodstu, a obavljajući svoje dužnosti u svijetu, moraju kršćanski animirati vremenite stvarnosti, sve dok cijeli svijet ne bude posvećen Bogu. Vjernici, kao sudionici proročke, svećeničke i kraljevske Kristove zadaće, s pravom ulaze u poslanje Crkve. Naše vrijeme zahtijeva da revnost i žar vjernika budu intenzivniji i prostraniji. Vjernici stječu pravo-dužnost vršenja apostolata ne od pape, ni od biskupa, a niti od svećenika, iako vrše apostolat u zajedništvu s njima, nego od samog Gospodina. Po sakramentima krštenja, potvrde i euharistije vjernici postaju udovi pa stoga i odgovorni za Kristovo Tijelo. Dužnost je pastira: da ne gasi karizme, da prosuđuje njihovu izvornost, da ih usmjerava na dobro cjelokupnog Tijela Kristova. Među ljudskim krepostima koje su potrebne jednima i drugima nabraja se čestitost, duh pravednosti, iskrenost, čovječnost, hrabrost duha… Svaka župa bi morala biti: zajednica osoba koje žive u zajedništvu s Bogom, zajednica osoba koje žive u međusobnom zajedništvu, zajednica osoba koje prožima misijski duh, zajednica osoba koje žive u zajedništvu s hijerarhijom, zajednica osoba koja nije elita, zajednica osoba koje teže svetosti. Svi članovi župne zajednice moraju rasti u svijesti kako su svi odgovorni za župu i da svi sudjeluju u povijesti svoga spasenja. Da bi župa postigla taj cilj, nužno je pronaći mnogo službi i povjeriti ih što većem broju osoba: bolje je zaposliti mnoge da čine malo, nego malo njih zadužiti s mnogo. Župa je dinamički organizam: u njoj se krštava, u njoj se primaju sakramenti, u župi se sudjeluje u euharistiji, u župi se rađamo i rastemo kao djeca Božja, u župi se češće moli, živi životom zajedništva s Bogom, s Božjim službenicima, s braćom… U našoj mladoj župi Srca Isusova na Zametu djeluju: Župnik, Župni vikar, brat Franjo, vjeroučitelji, uhodavamo službu Pastoralnog asistenta, Župno pastoralno, ekonomsko i liturgijsko vijeće, Veliki i Mali zbor, Zajednice kršćanskog života, Biblijski sat, Zajednica srednjoškolaca, započela je i Zajednica predškolaca “Ribice”, Likovna i Dramska dječja skupina, Molitvena skupina mladih, Zajednica ministranata, povremeno se okupljaju Mlade obitelji, brojni suradnici i pojedinci koji se samozatajno zalažu da uopće možemo djelovati kao svježa župna zajednica. Svi se ti živi krugovi nastoje ugraditi u skladan i lijepi lik naše župne zajednice. Jasno je da ima još puno prostora za rast i obraćenje pojedinaca i ovih živih krugova. Ima puno prostora i za nova uključivanja, nove zdrave i poletne inicijative na ovoj našoj njivi Gospodnjoj. Nek nam ovo posluži za ispit savjesti: Koliko sam ja neplodna smokva, zakopani talenat, samo pasivni potrošač, kritik i sudac tuđeg truda…
21 November 1999
Krist Kralj 1999. Prva obljetnica naše župe. Nevjerojatna mećava i vrlo hladno – cijeli dan pada snijeg i Zamet je bijel!
21 November 1999
Blagdan Krista Kralja 1999. Danas na blagdan Krista Kralja slavimo prvu godišnjicu naše župe Presvetog Srca Isusova, koja je osnovana 22. studenog prošle godine. A sve je započelo još davne 1907. godine na poticaj tadašnjeg župnika sv. Križa, vlč. Josipa Aničića. No, krenimo ispočetka. Prije I. sv. rata u Rijeci se razvija rafinerija nafte i brodogradilište. To je privuklo ljude da se nastanjuju u ovim krajevima. U to vrijeme Zamet je pripadao pod župu Kastav. Tamo su se obavljala krštenja, spremalo za prvu pričest, krizmu i vjenčanja. Kada je 1817. godine izgrađena crkva sv. Križa na Srdočima, stanovnici Zameta služili su se njome za obavljanje svojih vjerskih potreba. Godine 1907. Zamet je brojio oko 300 kuća i 1500 stanovnika. Vidjela se potreba za izgradnjom vlastite crkve. Tešku zadaću organizatora toga pothvata prihvatio se učitelj i upravitelj škole, koji je bio i glavni kulturno-prosvjetni voditelj svega života na Zametu, g. Fran Rubeša. Sastavio je crkveni odbor, koji je odlučio da se crkva posveti Presvetom Srcu Isusovu. Uz puno truda, žrtve i odricanja svih mještana, crkva je 1912. godine bila podignuta. Godinu dana nakon izgradnje, 30. travnja 1913. crkva je blagoslovljena. Zamećani su živjeli u miru, zarađivali svoj kruh i uređivali crkvu, sve do I. svjetskog rata. S radovima se stalo sve do vremena dolaska isusovaca 1958. godine. Za vrijeme II. svjetskog rata crkva je prilično stradala ali je ubrzo obnovljena. Puno je svećenika i ljudi dobre volje uložilo darove uma i srca da bi se i u ovo naše vrijeme crkva ponovno obnovila i dobila svoj sadašnji izgled. Bog poziva ljude, slobodna bića i ugraduje ih kao živo kamenje u svoj hram. Danas župa broji oko 15.000 stanovnika. Svaki zametski vjernik koga združuje ista vjera u Isusa Krista, ima svoje mjesto, u svojoj župi i svojoj crkvi za stolom Gospodnjim.
29 November 1999
Susret ŽPV-a 1999. Od prošli put nabavio se novi stroj za preslikavanje. Uređuje se kartoteka župe u programu Pastoral.
05 December 1999
Sv. Nikola 1999. Umro maestro Eugenio Načinović Sv. Nikola dolazi u 15 za predškolce (100), a u 16 za vjeroučenike 1.-4. r. (290). Umro je naš maestro Eugenio Načinović. Dugo je radio s našim župnim zborom, u katedrali, u Asunti, u kazalištu svirao… čovjek, živi svjedok svoje vjere. čini se da njegovo srce nije moglo dugo izdržati masakr svoga sina Atosa u akciji Bljesak. Kao kulturni djelatnik nikad nije zanemario sudjelovanje na misama nedjeljom i blagdanima. Za divljenje i svaku pohvalu, za ponos. Pokopan je 7. prosinca na Zametskom groblju. Sprovod je vodio p. Mirko, a bili su prisutni: don Niko Cvitkušić, mons. Ivoslav Linić, s. Kruna i milosrdnice, katedralni i naš zbor, mnoštvo vjernika. Nakon sprovoda bila je u crkvi misa zadušnica: pjevali su zborovi, a koncelebrirao je don Niko.
11 December 1999
Umro predsjednik dr. Franjo Tuđman 1999. Potrešeni smo viješću o smrti našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana u 23.15 sati. Nek mu Veliki Bog uzvrati za svu žrtvu i uloženi trud u izvođenju naroda iz komunističkog ropstva i tlake te stvaranju samostalne države Hrvatske. A nek našem narodu rasvijetli pamet i izbistri savjest. Slogu nek nam udijeli!
13 December 1999
Sprovod prvom predsjedniku moderne Hrvatske države 1999. Veličanstveni sprovod prvom predsjedniku moderne Hrvatske države. P. Mirko i br. Franjo sudjeluju na Mirogoju u dostojanstvenom mnoštvu najsvjesnijeg sloja našeg naroda.
19 December 1999
Zadušnica za pokojnog Franju Tuđmana Propovijed p. Mirka U 11 sati pučka misa je Zadušnica za pokojnog Franju Tuđmana, našeg prvog predsjednika. P. Mirko je predvodio misu, a zbor prekrasno pjevao. U propovijedi je naglašeno sve što će ostati u povjesnom pamćenju kroz pokoljenja, sve što je dobro učinjeno pod vodstvom našeg Franje. Sudjelovalo je puno svijeta u toj misi. Propovijed je snimljena na diktafon, zlu ne trebalo! Braćo moja i sestre. U zadnjih par mjeseci, posebno možda zadnjih petnaestak dana, toliko se toga pričalo i pisalo o našem Predsjedniku za mnoge prvom, o našem narodu, o Crkvi u tom narodu, i mnogo je gluposti izrečeno, i još će se valjda izreći jer su sad kokoši počele kokodakati. Možda nije ni čudno jer mi moramo biti svjesni da su kroz našu dugu povijest na ovim prostorima većinu te povijesti tuđini vladali s nama. Svatko tko je htio, uzimao si je za pravo, dolazio je tu, živio na našoj grbači i tako je iskrivio našu vjeru, našu svijest i savijest. Tako da se mi ne možemo bezrezervno osloniti na svoju savijest jer ona nije ispravno formirana. Svatko je dužan odgajati svoju savijest. Dužan je objektivno ju informirati i dužan je prilagoditi svoja osobna pametovanja objektivnoj istini. Tako se to posebno pokazalo kad su nas htjeli uništiti. Mnogi ljudi, rekli bismo iskreni, pošteni, nepokvareni u duši, krenuli su u obranu svoje domovine, ali u tjeskobi, zdvojni, mnogi su i glavom platili svoju nejasnoću u savijesti: Smijem li ja tođ Radije on mene, nego ja njega. Tako se možda najdrastičnije pokazalo koliko su nam svi ti tuđini čak i vjeru prodali kao naivnu, a oni svi imaju već stoljećima svoje države, svoje domovine. I dalje su kršćani. I dalje misle da imaju pravo nama dijeliti lekcije, a sami su do kraja licemjeri, hipokriti, podijeljeni, šizofrenici. Od nas zahtijevaju ono što oni sami ne čine. Isus je takve oštro šibao. Tako su se ovih dana razotkrile namisli mnogih srdaca. Bog tako vodi povijest da razgolićuje, raskrinkrava svaku laž. Nekad je potrebno duže vremena, ali istina iziđe na vidjelo. Od svih tih silnih riječi najcjelovitije je istinu izrekao naš Kardinal na zadušnici u Katedrali. Najviše objektivne istine možete naći u Hrvatskom slovu, možda jedinoj državotvornoj novini koja kod nas izlazi. Kako god razmišljali, ne možemo ne podcrtati neke veličine i vrijednosti našeg Predsjednika. On je bio uporan čovjek. Imao je jasan cilj koji nikad nije napuštao, ni pod kakvu cijenu, ni svoje komotnosti, ni tuđe prisile i zastrašivanja. Preuzeo je u presudnom trenutku na sebe odgovornost za narod, kad je netko morao preuzeti tu odgovornost, a nitko se nije usuđivao. To pokazuje koliko je bio hrabar i koliko je bio uvjeren u istinu, koliko je bio uvjeren da može probuditi u narodu sve ono dobro, pozaspalo, sve ono što treba biti izraz našeg ponosa i našeg dostojanstva. Mnogi su podcrtavali negativne stvari. Nikakva novost da u čovjeku ima i loših osobina, u svakom od nas. O tome je suvišno trošiti riječi. Ali vrijedi govoriti o onome velikom i dobrom što čovjek učini jer dobra djela nas razlikuju od prosječnosti, izdižu, i kao takvi postajemo drugima orijentiri. Dobrota i korisnost za zajednicu jedino je čime se možemo približiti Tvorcu svega stvorenja, nebeskom Ocu. Korisnost za zajednicu! Znati nadići svoje sebičnosti ovog trenutka i svog sitnog interesa, to je znak velikog čovjeka. I za nas, kad to činimo, znak je naše veličine, izdizanja iz sitnih duša, iz mase. Veliki pokazuju svoje dostojanstvo kad očituju da im je stalo i da žele i da se zalažu, biti zaštita slabih i malenih, nemoćnih, nesposobnih. A u ovom prostoru i ovom vremenu, tako je bilo kroz povijest i bit će, nužna je država za narod, dom za obitelj, kao zaštita od svih zvijeri, od svega zla. U njoj se mogu zaštiti oni koji se ne znaju sami štiti ili ne mogu. Utoliko je Franjina državotvornost, njegova ideja velika i za opće dobro. Zato za sve te stvari izražavamo veliko i duboko poštovanje i zahvalnost, posebno kada smo svjesni da ni on nije morao preuzeti na sebe toliku odgovornost. Država Hrvatska kakva je sada, nezavisna koliko se to može biti u ovom divljem svijetu, sigurna koliko i mi pridonesemo da bude sigurna, priznata i od tih svih svjetskih moćnika i licemjera, ona je jamstvo slobode i mogućnost da u slobodi složno koliko mi to budemo htjeli, radimo za naše opće dobro, da nam svima život bude dostojan. Tako i obitelj mora ulagati da se u njoj mogne dostojno živjeti. Svaka država se rađa u porođajnim bolovima i uvijek u protivljenjima i u moralnim krizama. Država je tako veliko djelo za opće dobro da se stvara stoljećima, ne može se to preko noći. Ne može se ni jedna obitelj izvući, ako je ugrožena u svojoj biti od svojih najbližih možda, i želi zasnovati svoje gnijezdo neovisno, ne može to učinit preko noći, a to je tako sitno u usporedbi s velikom državom gdje žive svakakvi ljudi, i lopovi i lupeži, i neodgojeni i zlonamjerni, i oni koji namjerno uništavaju sve što je veliko i sveto, i u čovjeku i okolo čovjeka. Zato upornost i strpljivost jedine su vredonte koje nam sad mogu pomoći uz, jasno, slogu i pamet koja dolazi od Boga. Mi sad imamo svoje ime, prepoznatljivo ime, i svoj glas koji se može čuti slobodno. Unatoč svih onih koji žele svoje riječi trpati u naša usta. Posebno koji žele punit nam uši i zatvorit nas u neko stakleno zvono, medijsko zvono da ne mognemo čuti istinu, da nas uvjere u svoju istinu koja je laž, koja je uvijek za našu propast. Zahvalni smo, to je rekao ovih dana jedan jasno, dr. Franji što nam je omogućio da imamo najljepšu Domovinu na svijetu. Na nama je da je čuvamo. Dijete može raskućiti, rasprčkati ostavštinu svojih pradjedova za tili čas, a puno je potrebno mudrosti i dobre volje i zalaganja da se to nasljeđe održi. To će nam biti sveta zadaća, svima. U slobodnoj državi slobodan je čovjek, i slobodan narod, slobodna je i Crkva u tom narodu. I stoga smo zahvalni. Jer sloboda je vrednota za koju se daje život. To smo pokazali kad je trebalo, ali treba i sada. Jesmo li sada spremni založit se u očuvanju, širenju i pročišćavanju te slobode? I koliko nas je spremno? Da li dovoljno? U vrijeme sprovoda i onih dana žalosti, mnoštvo svjesnih ljudi došli su na sprovod i mimohod po kiši i hladnoći satima čekajući, umorni i shrvani tugom i neizvjesnošću. Došli su kao nekome sebi bliskome, kao što se dolazi rodbini bližoj. Mimo svih protokola učinili su taj sprovod veličanstvenim, toliko veličanstvenim da je posramio sve naše dušmane. Morali su odati priznanje narodu koji zna dostojanstveno i mirno živjeti svoju tugu. Lako je biti frajer kad je dobro, ali biti čovjek od komada kad nije dobro, to mogu samo izgrađeni ljudi. I bilo je doista puno ponosa i dostojanstva, i optimizma koji je nadvladao svu bol i tugu, koji je dao nadu da ima dovoljno pameti u našem narodu. Molit ćemo je obilje od Boga. Mi smo svjesni da je nemamo dovoljno. Nek nam je On dadne svojim Duhom – posebni dar. U tim kolonama i u tom dostojanstvenom oproštaju mnogi su se Franji naklonili i zbog zabrinutosti što će biti poslije njega. Ta zabrinutost je opravdana, od nje ne bježimo jer smo svjesni da je nakon velikih teško biti velik. Puno je lakše nakon slabih postati velik. Od ponuđenog što ovih dana vidimo, što se nudi, vidimo samo slapove taštine, malo hrabrosti i gotovo ništa vizije. Samo častohleplje i paklena borba za vlast. A vlast može biti i zloupotrebljena na opću štetu. Pameti, Bože, daj našem narodu onoliko koliko je potrebno, a puno je potrebno. Da znadnemo cijeniti sve dobro, da znadnemo i uložiti sebe za to opće dobro. Za kraj, podcrtao bih činjenicu da je Franjo primio Bolesničko pomazanje, sakramenat umirućih, poputbinu na odlasku u vječnost. Koliki od nas vjernika, i u našoj župi, traže svećenika da dođe ispovjediti, pričestiti i pomazati težeg bolesnika? A svi ćemo se tući u prsa koliki smo vjernici. Djelima se pokazuje svoja vjera, riječi su prazne, to nam naša djela pokazuju. Veličinu Franjinu pokazuje i to, ako se mi ispričavamo na `strah od smrti`, da `pop donosi smrt` /to je primitivno, pećinsko razmišljanje, nevjerničko, pogansko/, Franjo je isto živio tu svijest. Dakle, nije se bojao smrti. A smrti se ne boji onaj tko je izvršio svoje poslanje. Tko je učinio ono što je trebao učiniti. I posebno stoga što je uokvirio svoj život i što je posvjedočio svoju vjeru kao čelnik naš, dao primjer i drugima što trebaju činiti, zbog toga, duboki naklon njegovom životu i djelu. Nek mu Bog obilno nagradi svako zauzimanje za dobro, a nek se to, ta njegova nagrada pokaže u blagoslovu našem narodu. Amen.
24 December 1999
Jaslice 1999. Naše jaslice ove godine izgledaju puno atraktivnije. Br. Franjo, Darko Nemet i Anton Neralić napraviše nadstrešnicu iznad oltara tako da je svećenik za misnog slavlja u štalici, a oltar biva kao jasle. Dječji program sugestivno uvodi u obiteljsku ponoćku. Za vrijeme velike ponoćke skoro da se i nije pucalo. Plod je to policijske akcije, a i svijesti koja raste da je ovo tiha sveta noć.
26 December 1999
Božićni koncert 1999. Poslije večernje mise u 19 sati organizirali smo Božićni koncert u našoj crkvi. Sudjelovali su: Sinaj, Drvo života, Veliki zbor i Mali zbor, sve redom naše domaće snage. Pokazalo se da u nama ima vatre. Sve je bilo spontano i s puno zanosa. Osjećaj zajedništva koji se ne može tako često doživjeti. Taj zanos je prenesen u dvoranu i ispred nje. Dugo je trajalo spontano veselje. Tako je malo ljudima potrebno. Odlučismo da to pređe u tradiciju, pa i za Uskrs.
27 December 1999 – 31 December 1999
Blagoslov obitelji 1999. Započeli smo blagoslov obitelji. U pomoć su nam došli: p. Ivan Šestak i p. Ante Pavlović. Radilo se pošteno pa nam je poslije Nove godine malo ostalo. Na staru godinu popodne p. Mirko je odvezao goste u Zagreb.
31 December 1999
Statistika župe za 1999. Krštenja 57 Prva pričest 73 Krizma 92 Vjenčanje 28 Sprovodi 57 /19 proviđenih/ Pohod bolesnika 90 Pričesti 35000
