Srce Isusovo – p. Niko Bilić 2012


Savez srca

Poznato je da srce u Svetomu pismu označava bit čovjekovu, središte osobnosti. Srce je sjedište misli i odluka. Opreka je izvanjskosti, površnosti i pukim dojmovima. Snaga Crkve, snaga Kristova vjernika, jest u tome da je kadar razlikovati bitno od nebitnoga, zna zaroniti u srž stvari.

Poznati odlomak iz Knjige proroka Jeremije najavljuje novi savez (Jr 31,31) koji će biti savez srca jer će Bog svoj zakon upisati u ljudsko srce. »Brat brata više neće poučavati« (r. 34). Širokogrudna je Božja nakana: poznavat će ga svi – sve tamo od najmanjega pa do najvećega.

Članovi novoga saveza postaju sunarodnjaci s Bogom, Božja rodbina. Bog cijelu zajednicu usvaja i priznaje se njezinom: »Bit ću Bog njihov, a oni narod moj« (r. 33).

Novi se savez zasniva na aktivnosti koju Bog na sebe preuzima. Svoju pouku i životne upute stavit će u njih. Ljudsko srce postaje Božja bilježnica.

Novi savez znači blisko poznavanje Boga, familijarnost s njime. Upisivanje u srce bitno se razlikuje od riječi Božjih koje su bile popraćene grmljavinom i vatrom i za koje je Mojsije morao biti posrednik. Sada će Bog pisati izravno u srce (Jr 31,33).

Živo srce

U poznatu Ezekielovu tekstu o novomu srcu od mesa jasno se vidi da Bog zna što hoće. Stalo mu je do svetosti njegova imena (Ez 36,22). Sam će posvetiti svoje ime (r. 23). Jedino on može učiniti ono što molimo svaki put kada izgovaramo Oče naš.

Kod proroka Jeremije već bijaše jasno da nisu bile dovoljne kamene ploče s napisanim zakonom. Tražilo se nešto više, dublje. Ezekiel se spušta još više i otkriva da sam materijal na kojemu se piše valja izmijeniti. Srce treba biti obnovljeno. »Kameno srce« (Ez 36,26) jasna je slika krutosti i hladnoće, bešćutnosti i neosjetljivosti.

Srce je središte. To pokazuje Ezekielov opis koji korak po korak seže sve dublje. Na prvoj je razini riječ o škropljenju vodom, koje Bog najavljuje. Čista voda pere. Na drugoj je razini duhovno pročišćenje. Bog čisti od nečistoća i od kumira. Na trećoj, najdubljoj razini, jesu srce i duh zajedno. Bog daje čovjeku novo središte osobnosti. »Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas« (Ez 36,26)! Mijenja osobu na najdubljoj razini.

U izvještaju o stvaranju još nije sasvim formulirano koji to »životni dah« Bog udahnjuje u čovjeka (Post 2,7). Ovdje je stvar posve jasna. »Svoj duh udahnut ću u vas«, piše Ezekiel (36,27).

Srce božansko

Biblijski je jezik jasan. Srce je središte i sažetak osobe. Kada Gospodin u Evanđelju govori o svojemu srcu, onda se ne služi usporedbama, kako to često čini. Sada ne govori o pastiru, vratima, sijaču, drahmi ili biserju… nego otvoreno zbori o sebi samome.

U Srcu Isusovu, po opisu Matejeva Evanđelja, prepoznajemo ponajprije njegovu ljubav prema nebeskomu Ocu. Isusovo Srce hvali Oca, njemu je Otac sve predao. Srce Sina Božjega poznaje Oca, kao što i Otac nebeski poznaje Sina (Mt 11,27). Presveto Srce Isusovo puno je spoznaje Boga. Tko želi upoznati Boga, neka gleda u to Srce! Isusovo Srce – to je njegova ljubav prema svevišnjemu Gospodaru neba i zemlje. Iz Srca izvire zaziv koji se ponavlja: »Oče, Oče…!« »Oče, slavim te! Oče, tebi se svidjelo objaviti tajnu malenima!« (Mt 11,25.26). Isusovo Srce daje nam uvid u njegov odnos prema Ocu.

Isusovo Srce također označava Isusovu povezanost s nama. U njegovu Srcu pronalazimo poziv: »Dođite! Učite!« (Mt 11,28.29). Njegovo je Srce njegova usmjerenost prema nama. U Isusovo se Srce skrila sva njegova skrb za naše duše. Njemu je stalo da pronađemo spokoj, odmor koji nam on daje.

Srčanost

Razmatranje o Srcu Isusovu ima jednu glavnu poruku, a to je da Crkva ima svoje središte. Nije raspršena i bezoblična, nije samo izvanjska, u svemu na istoj razini, nego ima središte, živo, ljudski toplo i drago. Ono je najvažnije i ono je mjerilo. Ono je centar koji drži na okupu i ujedinjuje. Crkva je tijelo Kristovo. Zato je njegovo Srce srce Crkve.

Papa Bendedikt XVI. poznatomu proroštvu iz Ezekijelove knjige dao je lijepo i izvrsno tumačenje. Bog je obećao da će nam dati srce od mesa. To je i učinio: Srce Kristovo jest srce od mesa – kaže Papa. U novomu je Adamu srce od mesa koje zamjenjuje naša kamena srca. To je Srce za nas na križu probodeno, iz ljubavi prema nama. Mistični pogled Crkve tijekom stoljeća na probodeni bok iz kojega potekoše krv i voda osvjedočio se o tome da Bog vjerno ispunja obećanje. Darovao nam je srce od mesa, srce ranjivo, srce koje je do kraja ljubilo.

Evanđelje po Luki zapisuje kako je Isus došao oganj baciti na zemlju (Lk 12,49). Isusovo Srce jest vatra i snaga koja ga vuče prema naprijed. Srce je znak njegove gorljive revnosti. On žarko želi izvršiti svoje poslanje. Stalo mu je do volje Očeve koja se treba ispuniti. Isusovo Srce vruća je čežnja, vatreni interes. Naravno da mu nije svejedno. U pitanju je uskrsnuće nakon muke i križa. U pitanju je spasenje i otkupljenje. Ovaj govor Isusov slijedi odmah nakon najave da će se mnogo tražiti od onih kojima je mnogo dano (Lk 12,48).

Isusovo nas Srce upozorava da vjera nije samo skup vjerskih istina koje bi trebalo pohraniti u pameti, nego je kultura srca. Vjera ne znači samo vjerovati da je ovako, a ne onako, nego ponajprije imati povjerenja. Vjera nije samo vjersko znanje, nego zahvaća u dubinu ljudske osobe, dolazi do srca. Obilježava naše stavove i ponašanje, naše osjećaje i odluke. Nije to samo intelektualno prihvaćanje, nego životno predanje, gorljivost žive osobe, izvorna ljudska srčanost. Crkvena predaja pamti tumačenje: »credo est cor do« – vjerovati znači srce dati.

p. Niko Bilić, S.J. (objavljeno na http://amdg.eu/2012/03/srce-isusovo/)