19.2. Grijeh anđela

Molitva za milost: molit ću Gospodina Isusa da mi udjeli milost da oćutim žalost zbog tolikih grijeha zbog kojih sam zaslužio pravednu kaznu. Da ih oplačem svojim suzama, te da za njih činim dostojnu pokoru!

Tekst za meditaciju:

Otkrivenje 12, 7-12.17.

„I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi. I začujem glas na nebu silan: “Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!”

I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo.“

Tekst koji može pomoći u meditaciji: dozvat ću sebi u pamet prvi grijeh, naime grijeh anđela; pustit ću onda razum da to istražuje, a zatim volju, u želji da se svega sjetim i da sve proniknem ne bih li se sam što više zastidio i zbunio, uspoređujući jedan jedini grijeh anđela s tolikim svojim grijesima, i razmišljajući kako su se oni za jedan grijeh dopali pakla, dok sam ja to isto tako često zaslužio zbog tolikih grijeha. Rekoh: da sebi dozovem u pamet grijeh anđela, tj. kako su se, mada su bili stvoreni u milosti, ne mareći za to da se okoriste svojom slobodom pa da se poklone Stvoritelju i svome Gospodinu, uzoholili pa iz stanja milosti pali u stanje zloće i pakosti te s neba bili strovaljeni u pakao. Isto tako treba i razumom zaći što više u pojedinosti pa da i volja prema tome što življe pobudi čuvstva.

Na kraju meditacije:

Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu.

Završiti sa molitvom “Oče naš”!

P.S. Zapište sve što ste doživjeli u meditaciji!