Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.
Tekst za meditaciju: Evanđelje po Luki 9,57-62
PRVA TOČKA: Nije lako nasljedovati Isusa, ali Isus nam obećaje „gdje sam Ja ondje će biti i moj sluga“. Potrebno je biti slobodan i ne navezan na ovozemaljske stvari i ugodnosti. Svi ljudi, pa i životinje rade sebi nastambe kako bi se sklonili od oluja ili nevremena. Ali Isus nema ništa i niti jedan dom ne zove svojim. Osim hrama za kojega kaže da je kuća Očeva. I u toj kući je svoje zadnje dane provodio, propovijedao i naviještao Božju riječ. – Dok su išli putom, reče mu netko: “Za tobom ću kamo god ti pošao.” Reče mu Isus: “Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin ČovjeEvanđelje po Luki 9,57-62
PRVA TOČKA: Nije lako nasljedovati Isusa, ali Isus nam obećaje „gdje sam Ja ondje će biti i moj sluga“. Potrebno je biti slobodan i ne navezan na ovozemaljske stvari i ugodnosti. Svi ljudi, pa i životinje rade sebi nastambe kako bi se sklonili od oluja ili nevremena. Ali Isus nema ništa i niti jedan dom ne zove svojim. Osim hrama za kojega kaže da je kuća Očeva. I u toj kući je svoje zadnje dane provodio, propovijedao i naviještao Božju riječ. Jesi li spreman? – Dok su išli putom, reče mu netko: “Za tobom ću kamo god ti pošao.” Reče mu Isus: “Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.”
DRUGA TOČKA: Biti ne navezan na materijalno, pa čak i na ljude, na obitelj sprečava čovjeka da naviješta Božju riječ. Bog poziva, ali treba biti spreman na žrtvu i na odricanje. Pokopati mrtve je jedno od kršćanskih djela milosrđa, pa ipak nekad može biti zapreka u naviještanju riječi Božje. To ne znači da nas Isus sprječava da to učinimo, nego samo želi vidjeti jesmo li spremni u datom trenutku opredijeliti se za njega! Jesi li spreman? – Drugomu nekom reče: “Pođi za mnom!” A on će mu: “Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.” Reče mu: “Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.”
TREĆA TOČKA: Biti slobodan nije lako. Čovjek se često navezuje na druge i druge veže na sebe. Obitelj može biti uteg oko vrata, ili odskočna daska sa koje ćemo se otisnuti u nepoznati svijet. Nekada je potrebno prekinuti s nečim kako bi mogli imati nešto bolje, nešto drugačije. Jesi li spreman? – I neki drugi reče: “Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.” Reče mu Isus: “Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.”
Na kraju meditacije: razgovarat ću s našom Gospom da mi od svog Sina i Gospodina isprosi milost da budem primljen pod Njegovu zastavu: i to, prvo, u najvećem duhovnom siromaštvu, pa ako se njegovu Božanskom Veličanstvu svidi te me bude htjelo za to odabrati i uzeti, također i u istinskom siromaštvu; a onda i u podnošenju poruga i nepravdi, da ga što više slijedim u tom, samo ako to budem mogao pretrpjeti bez ikakva grijeha i bez uvrede njegova Božanskog Veličanstva. Zatim ću izmoliti Zdravo Marijo. Za to isto molit ću i Sina da mi isprosi od Oca i reći ću: Dušo Kristova. To isto molit ću i Oca da mi podijeli i izmolit ću: Oče naš.
Nepovratna pjesma od Miroslava Mike Antića može nam pomoći u razmišljanju o temi.
Nikad nemoj da se vraćaš, kad već jednom u svijet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bježim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce, stare staze, stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati.
Tu je ono čemu možeš srce dati.
Al’ ako se ikad vratiš, moraš znati, tu ćeš stati i ostati.
Očima se u svijet trči
Glavom rije mlako veče
Od rijeke se dijete uči ka morima da poteče.
Od zvijezda se dijete uči da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija, opasno je kao metak
da u tebi vječno klija i ćarlija tvoj početak.
Ti za korijen nisi stvoren
Cijeli svijet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri, stisni srce i zažmuri.
Al’ kad pođeš – nemoj stati
Mahni rukom. I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvijek bjelje, kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja, opasno je kao metak
da u tebi vječno kunja i muči se tvoj početak.
Ti si uvijek krilat bio, samo si zaboravio.
Zato leti. Sanjaj. Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek’ od tebe život uči da se pjeni i da teče.
Budi takvo neko čudo što ne umije ništa malo, pa kad kreneš – kreni ludo, ustreptalo, radoznalo.
Ko zna šta te tamo čeka, u maglama iz daleka.
Al’ ako se i pozlatiš, il’ sve teško, gorko platiš, uvijek idi samo naprijed.
Nemoj nikad da se vratiš.
