Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.
Tekst za meditaciju: Evanđelje po Ivanu 6,1-15.22-27.
PRVA TOČKA: Poniznost nekoga čovjeka vidi se u njegovu ponašanju. Razlikujemo sebičnog čovjeka od poniznog. Ponizni čovjek, za razliku od sebičnog, ne gleda na sebe i svoje potrebe nego više na svoga bližnjega. U ovoj školi Isus uči svoje učenike da obrate pozornost na svoje bližne i da imaju povjerenja u Boga! – U ono vrijeme ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: “Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?” To reče kušajući ga jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: “Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.”
DRUGA TOČKA: Učenici žele pomoći, ali osjećaju svoju nemoć. Još uvijek se oslanjaju na svoje snage, a ne na Boga! Ali Isus upravo to traži, traži njihovu spremnost pa čak ako su i nemoćni učiniti nešto. Dovoljno je da daju ono što imaju, a Bog će učiniti svoje! – Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?” Reče Isus: “Neka ljudi posjedaju!” A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: “Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!”
TREĆA TOČKA: Ovo sakupljanje preostalih ulomaka treba učvrstiti vjeru učenika da je s Bogom sve moguće. A ljudi koji su bili tamo žele Isusa postaviti za kralja ali iz krivih pobuda! Zato se Isus povlači u osamu, sam bez ljudi, ali u povezanosti sa svojim Ocem! – Skupili su, dakle, i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: “Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!” Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
ČETVRTA TOČKA: Radite za hranu koja ostaje za život vječni. To je EUHARISTIJA! Tražimo Isusa iz pravih razloga! – U ono vrijeme kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: “Učitelju, kad si ovamo došao?” Isus im odgovori: “Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.”
Na kraju meditacije: razgovarat ću s našom Gospom da mi od svog Sina i Gospodina isprosi milost da budem primljen pod Njegovu zastavu: i to, prvo, u najvećem duhovnom siromaštvu, pa ako se njegovu Božanskom Veličanstvu svidi te me bude htjelo za to odabrati i uzeti, također i u istinskom siromaštvu; a onda i u podnošenju poruga i nepravdi, da ga što više slijedim u tom, samo ako to budem mogao pretrpjeti bez ikakva grijeha i bez uvrede njegova Božanskog Veličanstva. Zatim ću izmoliti Zdravo Marijo. Za to isto molit ću i Sina da mi isprosi od Oca i reći ću: Dušo Kristova. To isto molit ću i Oca da mi podijeli i izmolit ću: Oče naš.
