23.3. Isusova molitva na maslinskoj gori

Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.

Tekst za meditaciju: Evanđelje po Mateju 26,36-44.

Predođba mjesta: Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori… Isus sa svojim učenicima ide na mjesto gdje se rado molio svome Ocu.

PRVA TOČKA: Isusva poniznost najviše se očituje u ovom času potpunog predanja u ruke svoga Nebeskog Oca! Učenici nisu svjesni da je došao čas, a to je bio jedan od najtežih trenutaka za Isusa. Isus proživljava najveću bol i patnju koju je ikada osjetio u svom životu, jer razmatra i proživljava ono što  ga čeka. Ali u tom času ne bježi i ne povodi se za svojim osjećajima, nego se svjesno predaje u ruke svoga Oca! – Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: “Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.” I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: “Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!” I ode malo dalje, pade ničice moleći: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.”

DRUGA TOČKA: Nije samo petar zaspao, svi su zaspali, pa i mi često spavamo i ne sljedimo Isusa. Kao i njegovi učenici imamo želje, ali ne i volje da provedemo u djelo ono što nosimo u srcima! I zato Isus ponovno sve stavlja u Očeve ruke: „budi volja tvoja!“ – I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: “Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.” Opet, po drugi put, ode i pomoli se: “Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!”

TREĆA TOČKA: I treći put Isus potvrđuje svoj izbor, kao da nam želi reći da drugog puta do volje Očeve nema, osim u potpunom predanju samoga sebe.  – I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.

Na kraju meditacije: razgovarat ću s našom Gospom da mi od svog Sina i Gospodina isprosi milost da budem primljen pod Njegovu zastavu: i to, prvo, u najvećem duhovnom siromaštvu, pa ako se njegovu Božanskom Veličanstvu svidi te me bude htjelo za to odabrati i uzeti, također i u istinskom siromaštvu; a onda i u podnošenju poruga i nepravdi, da ga što više slijedim u tom, samo ako to budem mogao pretrpjeti bez ikakva grijeha i bez uvrede njegova Božanskog Veličanstva. Zatim ću izmoliti Zdravo Marijo. Za to isto molit ću i Sina da mi isprosi od Oca i reći ću: Dušo Kristova. To isto molit ću i Oca da mi podijeli i izmolit ću: Oče naš.