Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.
Tekst za meditaciju: Evanđelje po Ivanu
Čitajte polako i zaustavite se gdje osjetite da vam Bog progovara. Ne morate završiti čitav tekst, možete uvijek nastaviti sutra ili kad god želite!
7 1 Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. 2 Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. 3 Rekoše mu stoga njegova braća: “Otiđi odavle i pođi u Judeju da i tvoji učenici vide djela što činiš. 4 Ta tko želi biti javno poznat, ne čini ništa u tajnosti. Ako već činiš sve to, očituj se svijetu.” 5 Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega. 6 Reče im nato Isus: “Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme svagda pogodno. 7 Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedočim protiv njega: da su mu djela opaka. 8 Vi samo uziđite na blagdan. Ja još ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo.” 9 To im reče i ostade u Galileji. 10 Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno. 11 A Židovi su ga tražili o blagdanu pitajući : “Gdje je onaj?” 12 I među mnoštvom o njemu se mnogo šaptalo. Jedni govorahu: “Dobar je!” Drugi pak: “Ne, nego zavodi narod.” 13 Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od Židova. 14 Usred blagdana uziđe Isus u Hram i stade naučavati. 15 Židovi se u čudu pitahu: “Kako ovaj znade Pisma, a nije učio?” 16 Nato im Isus odvrati: “Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla. 17 Ako tko hoće vršiti volju njegovu, prepoznat će da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim. 18 Tko sam od sebe govori, svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti.
33 Tada Isus reče: “Još sam malo vremena s vama i odlazim onomu koji me posla. 34 Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći.” 35 Rekoše nato Židovi među sobom: “Kamo to ovaj kani da ga mi nećemo naći? Da ne kani poći raseljenima među Grcima i naučavati Grke? 36 Što li znači besjeda koju reče: `Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći`?” 37 U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: “Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije 38 koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: `Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!`” 39 To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen. 40 Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: “Ovo je uistinu Prorok.” 41 Drugi govorahu: “Ovo je Krist.” A bilo ih je i koji su pitali: “Pa zar Krist dolazi iz Galileje? 42 Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?” 43 Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega.
8 1 A Isus se uputi na Maslinsku goru. 2 U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. 3 Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu 4 i kažu mu: “Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. 5 U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?” 6 To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. 7 A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.” 8 I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. 9 A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. 10 Isus se uspravi i reče joj: “Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?” 11 Ona reče: “Nitko, Gospodine.” Reče joj Isus: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.” 12 Isus im zatim ponovno progovori: “Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.” 13 Farizeji mu nato rekoše: “Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!” 14 Odgovori im Isus: “Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. 15 Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; 16 no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego – ja i onaj koji me posla, Otac. 17 Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito. 18 Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac.” 19 Nato ga upitaju: “Gdje je tvoj Otac?” Odgovori Isus: “Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali.” 20 Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas. 21 Reče im ponovno Isus: “Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.” 22 Židovi se nato stanu pitati: “Da se možda ne kani ubiti kad govori: `Kamo ja odlazim, vi ne možete doći`?” 23 A Isus nastavi: “Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. 24 Stoga vam i rekoh: `Umrijet ćete u grijesima svojim.` Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.” 25 Nato mu oni rekoše: “A tko si ti?” Odvrati Isus: 26 “Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.” 27 Ne shvatiše da im govori o Ocu. 28 Isus im nato reče: “Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. 29 Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo.” 30 Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega. 31 Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; 32 upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” 33 Odgovore mu: “Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: `Postat ćete slobodni?`” 34 Odgovori im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. 35 Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. 36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. 37 Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. 38 Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca.” 39 Odgovoriše mu: “Naš je otac Abraham”. Kaže im Isus: “Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. 40 A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! 41 Vi činite djela oca svojega.” Rekoše mu: “Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog.” 42 Reče im Isus: “Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla. 43 Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ. 44 Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. 45 A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. 46 Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? 47 Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga.” 48 Odgovoriše mu Židovi: “Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?” 49 Odgovori Isus: “Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete. 50 No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi. 51 Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.” 52 Rekoše mu Židovi: “Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: `Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.` 53 Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?” 54 Odgovori Isus: “Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi – Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, 55 no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. 56 Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.” 57 Rekoše mu nato Židovi: “Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?” 58 Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!” 59 Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.
10
7 Stoga im Isus ponovno reče: “Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. 8 Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. 9 Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. 10 Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.” 11 “Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. 12 Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: 13 najamnik je i nije mu do ovaca. 14 Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, 15 kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. 16 Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. 17 Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. 18 Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.” 19 Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi. 20 Mnogi su od njih govorili: “Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?” 21 Drugi su govorili: “Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti?” 22 Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. 23 Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. 24 Okružili ga Židovi i govorili mu: “Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!” 25 Isus im odgovori: “Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga – ona svjedoče za mene. 26 Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. 27 Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. 28 Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. 29 Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. 30 Ja i Otac jedno smo.” 31 Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. 32 Isus im odgovori: “Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?” 33 Odgovoriše mu Židovi: “Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – čovjek – sebe Bogom praviš.” 34 Odgovori im Isus: “Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! 35 Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena – a Pismo se ne može dokinuti – 36 kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: `Huliš!` – zbog toga što rekoh: `Sin sam Božji!` 37 Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. 38 Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.” 39 Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. 40 I ode ponovno na onu stranu Jordana – na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. 41 A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: “Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.” 42 Mnogi ondje povjerovaše u njega.
13 1 Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. 2 I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. 3 A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa 4 usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. 5 Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. 6 Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: “Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?” 7 Odgovori mu Isus: “Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.” 8 Reče mu Petar: “Nećeš mi prati nogu nikada!” Isus mu odvrati: “Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.” 9 Nato će mu Šimun Petar: “Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!” 10 Kaže mu Isus: “Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!” 11 Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: “Niste svi čisti.” 12 Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: “Razumijete li što sam vam učinio? 13 Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! 14 Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. 15 Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.” 16 Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. 17 Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!” 18 “Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali – neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže.” 19 “Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. 20 Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao.” 21 Rekavši to, potresen u duhu Isus posvjedoči: “Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!” 22 Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. 23 A jedan od njegovih učenika – onaj kojega je Isus ljubio – bijaše za stolom Isusu do krila. 24 Šimun Petar dade mu znak i reče: “Pitaj tko je taj o kome govori.” 25 Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: “Gospodine, tko je taj?” 26 Isus odgovori: “Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.” 27 Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona. Nato mu Isus reče: “Što činiš, učini brzo!” 28 Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. 29 Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: “Kupi što nam treba za blagdan!” – ili neka poda nešto siromasima. 30 On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć. 31 Pošto Juda iziđe, reče Isus: “Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! 32 Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! 33 Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći. 34 Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. 35 Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.” 36 Kaže mu Šimun Petar: “Gospodine, kamo to odlaziš?” Isus mu odgovori: “Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.” 37 Nato će mu Petar: “Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!” 38 Odgovori Isus: “Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.”
14 1 “Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! 2 U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: `Idem pripraviti vam mjesto`? 3 Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. 4 A kamo ja odlazim, znate put.” 5 Reče mu Toma: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?” 6 Odgovori mu Isus: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. 7 Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.” 8 Kaže mu Filip: “Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!” 9 Nato će mu Isus: “Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?” “Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: `Pokaži nam Oca`? 10 Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. 11 Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. 12 Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. 13 I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. 14 Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.” 15 “Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. 16 I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: 17 Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. 18 Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. 19 Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. 20 U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. 21 Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.” 22 Kaže mu Juda, ne Iškariotski: “Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?” 23 Odgovori mu Isus: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. 24 Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. 25 To sam vam govorio dok sam boravio s vama. 26 Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. 27 Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. 28 Čuli ste, rekoh vam: `Odlazim i vraćam se k vama.` Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. 29 Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. 30 Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. 31 Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, pođimo odavde!”
15 1 “Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. 2 Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. 3 Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. 4 Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. 5 Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. 6 Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. 7 Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. 8 Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici. 9 Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. 10 Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. 11 To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. 12 Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! 13 Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. 14 Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. 15 Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. 16 Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. 17 Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.” 18 “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. 19 Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. 20 Sjećajte se riječi koju vam rekoh: `Nije sluga veći od svoga gospodara.` Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, da vašu će čuvati. 21 A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla. 22 Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; no sada nemaju izgovora za svoj grijeh. 23 Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega. 24 Da nisam učinio među njima djela kojih nitko drugi ne čini, ne bi imali grijeha; a sada vidješe pa ipak zamrziše i mene i Oca mojega. 25 No neka se ispuni riječ napisana u njihovu Zakonu: Mrze me nizašto. 26 A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. 27 I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.
16 1 To sam vam govorio da se ne sablaznite. 2 Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. 3 A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene. 4 Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao.” “S početka vam ne rekoh ovo jer bijah s vama. 5 A sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: `Kamo ideš?` 6 Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. 7 No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. 8 A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: 9 grijeh je što ne vjeruju u mene; 10 pravednost – što odlazim k Ocu i više me ne vidite; 11 a osuda – što je knez ovoga svijeta osuđen. 12 Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. 13 No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. 14 On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. 15 Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.” 16 “Malo, i više me nećete vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti.” 17 Nato se neki od učenika zapitkivahu: “Što je to što nam kaže: `Malo, i nećete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti` i `Odlazim Ocu`?” 18 Govorahu dakle: “Što je to što kaže `Malo`? Ne znamo što govori.” 19 Isus spozna da su ga htjeli pitati pa im reče: “Pitate se među sobom o tome što kazah: `Malo, i nećete me vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti`? 20 Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost. 21 Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet. 22 Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće. 23 U onaj me dan nećete ništa više pitati. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. 24 Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna!” 25 “To sam vam govorio u poredbama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam otvoreno navješćivati Oca. 26 U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas. 27 Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao. 28 Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.” 29 Kažu mu učenici: “Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvon se poredbom ne služiš. 30 Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga.” 31 Odgovori im Isus: “Sada vjerujete? 32 Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom. 33 To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!”
17 1 To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: “Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe 2 i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. 3 A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. 4 Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. 5 A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. 6 Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. 7 Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao 8 jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. 9 Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. 10 I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. 11 Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. 12 Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. 13 A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. 14 Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. 15 Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. 16 Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. 17 Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. 18 Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. 19 I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini. 20 Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: 21 da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. 22 I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – 23 ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. 24 Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. 25 Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. 26 I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.”
