U Rijeci predstavljena monografija o patru Marijanu Gajšaku DI
U Nadbiskupskom domu u Rijeci, 11. svibnja 2011 predstavljena je monografija Marijan Gajšak. Sakralna umjetnost autora Vladimira Horvata, Tončija Trstenjaka, Mirele Lenković i Stanka Špoljarića. Na predstavljanju govorili su o. Ivan Cindori, gosp. Stanko Špoljarić i o. Tonči Trstenjak.
Potreba da se ova monografija nakon Zagreba predstavi i u Rijeci, proizlazi iz činjenice da umjetnička djela ovogaisusovca krase i neke riječke crkve i samostane. Bogato opremljena, monografija donosi među ostalim i prikaz vitraja koje je o. Gajšak izradio za samostan Družbe Sestara Srca Isusova na Drenovi. Ističu se i prikazi njegovih uradaka za katedralu u Mostaru i kapelu Srca Isusova na Fratrovcu u Zagrebu.
Otac Marijan Gajšak, svećenik i isusovac, akademski slikar i kipar, rođen je 14. kolovoza 1944. u Klanječkom dolu, župa Klanjec. Za svećenika je zaređen 1974., a naredne godine je diplomirao istočno bogoslovlje na Orijentalnom institutu rimske Gregoriane. U Rimu studira kiparstvo od 1975. do 1978. Zavjete polaže u Zagrebu 1980. Na Fratrovcu 1979. započinje svoj specifični apostolat umjetničkog stvaralaštva na polju kiparstva i slikarstva. Od 1980. predavao je estetiku i umjetnost u funkciji sakralnoga na Filozofsko-teološkom institutu u Zagrebu. Kroz svoja umjetnička djela nastojao je
apostolski djelovati. «Riječ Božja u Svetom Pismu», piše o. Marijan, «neiscrpna je riznica trajne inspiracije u mom umjetničkom radu. Sve živo doživljavam kao neprekidan put prema Kristu, Suncu božanske ljepote, kao muzičku skladbu pre
divno komponiranu na temelju Božje stvarateljske moći. Zato kroz boje, volumen, ćutim trajan zov: pjevati o blistavilu vječnog Stvoritelja. U odazivu tom zovu, u uzletu duha na krilima molitve i stvaralačkog dinamizma, nastojim uroniti u Božji plan…»
Bio je zapadnjak po rođenju, formaciji i liturgijskoj pripadnosti; istočnjak po mentalitetu. Kroz sjaj i raskoš liturgije, najvećim dijelom udomaćene u Crkvama kršćanskog Istoka, cijelog je života otkrivao ljepotu istina naše vjere, odjevene u pjesničko ruho svetootačkih izričaja. Iz te riznice crpio je ljepotu svoga stvaralaštva. Bio je usmjeren na služenje braći katolicima istočnoga obreda. Mnogo je volio crkvenostaroslavenski jezik u liturgiji, kao i grčki i latinski. Bez poteškoće je mogao govoriti njemački, talijanski, francuski i ruski, a razumio je i čitao na španjolskom i engleskom. Umro je 1993. u Zagrebu.
Veza p. Gajšaka i zametske župe
U našoj zametskoj župnoj crkvi stoji kip Presvetog srca Isusova, koji je poslužio kao “pozitiv” za brončani odljev, koji se nalazi u kapeli na Fratrovcu. Tadašnji voditelj gradnje fratrovačkog sjemeništa, p. Fuček, zamolio je skolastika p. Gajšaka da izradi kip, na što je on, nakon razmišljanja i pristao. Tada još nije završio nikakvo umjetničko obrazovanje, što svjedoči o njegovom talentu i produhovljenosti.
Još jedno svjedočanstvo vezano uz p. Gajšaka:
Jednu od svojih posljednjih obnova održao je baš na Zametu. Nedugo iza toga, razbolio se i u posjet mu je došao naš tadašnji župnik, p. Izidor Jedvaj. Svjestan da se priprema za odlazak k svojem Gospodinu, obećaje p. Izidoru da će se moliti za našu Zametsku župu, posebno za duhovna zvanja, kojih do tada nije bilo. Obećanje se je očito i ispunilo: do danas, iz župe imamo 4 zaređena svećenika, još trojicu svećenika koji su bili članovi župne ili vjeronaučne zajednice, jednog bogoslova, dvije redovnice …
Pater Marijan se očito zauzima za nas!
Kip Presvetog srca Isusova. P. Marijan Gajšak
