Fran Rubeša je rođen u Kastvu 27. siječnja 1863, gdje je završio i osnovnu školu, vjerojatno godine 1874, a zatim dopunsku školu, tzv. pripravnicu 1874/75. školske godine. Školovanje je nastavio u Učiteljskoj školi u Kopru od 1877. do 1881. godine. Kao učitelj je počeo raditi u novootvorenoj jednorazrednoj Pučkoj školi u Brgudu godine 1883, da bi nakon osam godina rada godine 1891. bio izabran za učitelja u novootvorenoj jednorazrednoj Pučkoj školi u Zametu. Za cijelo vrijeme službovanja u Brgudu isticao kao napredan i suvremen učitelj, ali i kao vrijedan vanškolski djelatnik na području gospodarstva i kulturno-prosvjetnog života u mjestu i široj okolici. Svoju školsku i društvenu djelatnost nastavio je na isti način i s istim uspjehom i u Zametu. (Milivoj Čop, 105 godina škole Zamet, str. 17)
Osnovao je Pjevačko i tamburaškog društvo “Sloga” (1900 god.). A prije toga osnovao je i Vatrogasno društvo. Bio je uključen u rad svih društava koja su djelovala u Zametu: Hrvatski sokol Kantrida-Zamet, Klub mladih Zamećana, Hrvatska pučka čitaonica, Podružnica Družbe sv. Ćirila i Metoda (voditelj), Podružnica Narodne zajednice za Istru (blagajnik). Preuzima organizaciju gradnje crkve, u tu svrhu okuplja crkveni odbor kojem je predsjednik. (J. Ćiković, 85 godina škole Zamet, str 93.)
Godine 1919, dolaskom Talijana bio je Fran Rubeša osuđen na izgnanstvo u Sardiniju. Ipak mu je uspjelo pobjeći. Nastanio se u Bakru, a zatim je bio učitelju Selcima.(arh. župe)
Umro je u Sušačkoj bolnici. U veličanstvenoj pogrebnoj povorci koja je 24. ožujka 1937. krenula iz Zameta prema kastavskom groblju išao je cijeli Zamet, brojno pučanstvo iz Kastva i okolice.
Zamet do dana današnjega nema ni ulice ni trga njemu posvećena.
Fran Rubeša, pokretač kulturnog i vjerskog života na Zametu
Sprovod Frana Rubeše 24.3.1937
Uredio p. Luka Rađa, SI, u rujnu 2000.
Zahtjev za imenovanjem trga Frana Rubeše, 2003
Trg Frana Rubeša FRAN RUBEŠA /1863. – 1937./ Život i djelovanje Gospodin Fran Rubeša rođen je u Kastvu 27. siječnja 1863. godine. Osnovnu školu završio je u Kastvu vjerojatno 1874. godine, a zatim dopunsku školu, tzv. pripravnicu 1874./75. školske godine. Poslije nje nastavio je školovanje u Učiteljskoj školi u Kopru od 1877. do 1881. godine. Po završetku učiteljske škole, mladi Fran Rubeša počeo je službovati na novootvorenoj jednorazrednoj Pučkoj školi u Brgudu, godine 1883., da bi nakon osam godina rada, godine 1891., bio izabran za učitelja na novootvorenoj jednorazrednoj Pučkoj školi u Zametu. Učitelj Fran Rubeša se za cijelo vrijeme službovanja u Brgudu isticao kao napredan i suvremen učitelj, ali i kao vrijedan vanškolski djelatnik na području gospodarstva i kulturno-prosvjetnog života u mjestu i široj okolici. Svoju školsku i društvenu djelatnost nastavio je na isti način i s istim uspjehom i u Zametu /»105 gododina Osnovne škole Zamet», str. 17./. Jedan je od glavnijih inicijatora i osnivača Pjevačkog i tamburaškog društva “Sloga” /1900./. Prije osnivanja zametske “Sloge” osnovao je i Vatrogasno društvo. Bio je uključen u rad svih društava koja su djelovala u Zametu: Hrvatski sokol Kantrida – Zamet, Klub mladih Zamećana, Hrvatska pučka čitaonica, Podružnica Družbe sv. ćirila i Metoda /voditelj/, Podružnica Narodne zajednice za Istru /blagajnik/. Preuzima organizaciju gradnje crkve, u tu svrhu okuplja crkveni odbor kojem je predsjednik /»85 godina Osnovne škole Zamet», J. ćiković, str. 93./. Godine 1919., dolaskom Talijana, Fran Rubeša je bio osuđen na izgnanstvo u Sardiniju. Ipak mu je uspjelo pobjeći. Nastanio se u Bakru, a zatim je bio učitelj u Selcima. Njegova žena Berta ostala je u Zametu i brinula se za crkvu. Godine 1914. prvi svjetski rat, zaustavio je uređenje crkve /arhiv župe/. Fran Rubeša je umro u Sušačkoj bolnici. U veličanstvenoj pogrebnoj povorci koja je 24. ožujka 1937. krenula iz Zameta prema kastavskom groblju išao je cijeli Zamet, brojno pučanstvo iz Kastva i okolice. Pučka škola u Zametu Poslije dugotrajnih priprema, zauzimanjem Glavarstva općine Kastav i zalaganjem općinskih zastupnika županija Zameta i Srdoči, osnovna škola u Zametu, napokon, započela je radom 7. rujna 1891. godine. Njezin službeni naziv glasio je: Pučka škola u Zametu. Upravitelj je Fran Rubeša: “Mi ovdje na međi moramo odgojiti mlade, koji će znati ljubiti svoj rod i jezik i čuvati svoj dom od naših narodnih protivnika i domaćih zavedenaca. To postavljamo na dušu i srce svim onim kratkovidnim roditeljima, koji još uvijek misle, da su talijanske škole nešto boljega nego li naše” /Novi list, 28. kolovoza 1910./. Crkva Srca Isusova na Zametu 1905. inicijativa za gradnju crkve. 1907. kad je Zamet brojio oko tristo kuća sa tisuću i pol stanovnika, župnik sv. Križa, vlč. Josip Aničić predlaže da se gradi nova crkva na Zametu. Stanovnici Srdoča su pokušavali to spriječiti. Organizaciju gradnje preuzima prvi učitelj i upravitelj škole, Fran Rubeša koji je okupio crkveni odbor za izgradnju crkve. Gospođa Berta Rubeša, supruga g. Frana Rubeša, bila je od mladosti u bratovštini presvetog Srca Isusova pa je potakla svog muža da odboru predloži to ime novoj crkvi /»Susret», Uskrs 1995./. Iz poziva za pomoć: “Uz samu riječku među leži porezna obćina Zamet /obćina Kastav/ brojeća blizu 300 kuća sa 1500 stanovnika, koji su većinom radničkoga staleža. Pošto u toj obćini neima crkve, a prilično udaljena crkvica sv. Križa u poreznoj obćini Srdoči ne može zadovoljavati današnjim potrebama pučanstva Zameta, isto ne može polaziti redovito službe Božje niti obavljati inih vjerskih dužnosti, radi česa bojati se je, da će zapasti u vjerski indiferentizam, što bi moglo imati za posljedicu, da pučanstvo malo po malo izgubi vjeru otaca svojih. … Zamet, na Jakovlju 1907.” Nadučitelj i njegova supruga vodili su brigu za crkvu. Ona sa ukrašavanjem i čišćenjem, a on sa crkvenim pjevanjem, dok je njegov sin bio stalni orguljaš. U ovom ozračju i ovom prigodom, nakon što je uređen trg u sklopu šterne ispred sad naše župne crkve Srca Isusova, kao Župa tražimo od nadležnih službi da se ovaj trg službeno nazove: Trg Frana Rubeša i, slijedom toga, da adresa Župnog ureda Srca Isusova bude: Trg Frana Rubeša 1. Tako bi se iskazala, barem sad i ovdje na Zametu, čast najvećem sinu Kastavštine i čovjeku koji je najzaslužniji na svim područjima što je Zamet sačuvao svoj hrvatski nacionalni i vjerski, prosvjetni i uljudbeni identitet!
p. Mirko Vukoja, župnik Zamet, 26. rujna 2003.