Gradnja crkve Srca Isusova na Zametu

 

 

vlč. Josip Aničić

U prošlosti Zamet je pripadao župi sv. Jelene na   Kastvu, a nakon toga župi sv. Križa na Srdočima.

Godine 1905. vlč. Josip Aničić, prvi kapelan expozit crkve na Srdočima koji je bio i vjeroučitelj u zametskoj školi, predlaže gradnju crkve na Zametu. .

Fran Rubeša

Organizaciju gradnje preuzima prvi učitelj i upravitelj škole, Fran Rubeša koji je okupio ckveni odbor za izgradnju. Godine 1907. isti odbor upućuje apel za materijalnu pomoć.

Berta Rubeša, supruga Frana Rubeša, koja je od mladosti bila u bratovštini presvetog Srca Isusova, potakla je svog muža da odboru predloži novoj crkvi ime Srca Isusova.

 

 

Nacrt crkve, 1909

Oko nacrta crkve založio se ing. Jaroslav Kopecky, koji je vodio i izgradnju. Crkva je konačno podignuta 1912 godine. U nacrtima je bila planirana izgradnja zasebnog zvonika ali se zbog nedostatka novca od toga odustalo i crkva je dobila samo jedno zvono koje do danas ostalo netaknuto.Drugo zvono postavljeno je  tek 1964. godine. Pri dnu crkve bile su napravljene udubine predviđene za postavljanje kipova svetaca, ali, opet zbog nedostatka novca, udubine su zazidane. Unutrašnjost crkve krasio je kip Presvetog Srca Isusova koji je sada na stubištu župnog stana. Crkveno rublje je sašila i izvezla Berta Rubeša. A harmonij je darovao vlč. Josip Aničić.

Nakon što je 1912. izgrađena, crkva nije mogla biti blagoslovaljena, jer je uz nju bilo potrebno sagraditi i sanitarni čvor, a novaca više nije bilo. Stoga se u to vrijeme održavao sajam ispred crkve na kom se sakupljao potrebni novac.

 

Pozivnica za blagoslov crkve, 1913

“Potpisani odbor časti se pozvati Vas na svečanost blagoslvoa ovdješnje nove crkve Presv. Srca Isusova…” (Iz pozivnice za blagoslov)

Crkvu je 30. travnja 1913. u ime tršćanskog biskupa blagoslovio tadašnji dekan i župnik iz Kastav-grada, preč. g. Franjo Ryšlavy.

 

 

 

“U predvečerje oglasiše svečanost pucanjem iz mužara i zvonjenjem. Na sam je dan osvanulo mjesto ukrašeno zastavama, sagovima i zelenjem. Glazba pođe u susret udruzi sv. Mihovila iz Rubeši i dopratila je sviranjem u crkvu. Kasnije je do početka blagoslova koncertirala pred crkvom. Svijeta je bilo iz mjesta i okolice vrlo mnogo. Blagoslov je obavio preč. g. Franjo Ryšlavy, dekan i župnik iz Kastav-grada. Pomagali su mu i gg. kapelani iz Zvoneća i sv. Križa, te bogoslov Dukić iz Kastva. Crkva je bila lijepo urešena. Oltar osobito krasan i na njem se isticao lijep kip presv. Srca Isusova. Iza blagoslova je prigodni govor rakao kapelan iz sv. Križa g. Julije Lazić. Iza toga je bila svečana sv. misa. Za vrijeme je mise pjevao skladno mješoviti zbor društva “Sloge” iz Zameta. Pratio ga je na harmoniju profesor g. Ivan Sprahman iz Kastva. Zborom je ravnao inžinjer g. Jaroslav Kopecky iz Zameta. Poslije je podne bio vrtni koncert Jelačićeve glazbe u vrtu g. Jakova Finderla. Slavu su uzveličali svojom prisutnošću gosp. barun Smidt c.k. kapetan iz Voloskog, nar. zastupnik g. dr Ivo Poščić i g. Kazimir Jelušić, glavar Kastav-grada.” (Novinski članak, 1913)

Nakon što je sagrađena, u crkvi je misu služio vjeroučitelj Julije Lazić. Naroda je bilo toliko svake nedjelje da je trebalo nakon mise širom otvoriti glavna vrata, a uz to i pobočna da svijet izađe. (arh. župe.)

Nadučitelj i njegova supruga vodili su brigu za crkvu. Ona sa ukrašavanjem i čišćenjem, a on sa crkvenim pjevanjem, dok je njegov sin bio stalni orguljaš. (arh. župe)

Kasnije (vjerojatno nakon I svj. rata) kad je trebalo crkvu popravljati istaknuo se dr Kajetan Dabović kao vođa odbora za popravak crkve

Najveća prijetnja vanjskoj konstrukciji crkve bio je Drugi svjetski rat u kojem je i najviše stradala. Osim pucanja prozorskih stakala, sa stropa je otpala sva žbuka, tako da je ostala samo rebrasta drvena konstrukcija. Bilo je gotovo nemoguće išta popravljati na takvim visinama pa je bilo bojazni da crkva ne bude srušena ili upotrebljena u neku drugu svrhu. No zalaganjem gospođe Blečić Renine crkva je popravljena, te je nakon popravka ponovno nedjeljom i blagdanom služena sv. misa. Misio je župnik sv. Križa vlč. Fran Ljubičić. (arh. župe)

Osim crkve, direktnim pogodkom granate potpuno je stradao i župni stan. Župnik je dobio smještaj u blizini, ali je ubrzo na zahtjev vlasnika morao iseliti. Tako da je župa nekoliko godina ostala bez župnika. Na sv. misu se tada odlazilo na Kantridu gdje se misa služila na talijanskom jeziku. (arh. župe)

Novi svećenik je došao na poticaj jedne župljanke koja je od svog brata svećenika u rijčkom sjemeništu (preč. Ivan Dukić) tražila da se zauzme za njih. Zamećani su konačno dolaskom velečasnog prof. dr. Josipa Šojata u crkvi mogli pratiti sv. misu na hrvatskom jeziku. No, velečasni Šojat je ubrzo dobio premještaj, i oproštajnu misu odslužio 10. listopada 1955. Nakon njega misu je dolazio služiti vlč. Mate Loje, župnik s Kantride, koji je uveo pobožnost prvih petaka u mjesecu s nakanom da Presveto Srce Isusovo pošalje u župu stalnog svećenika. (arh. župe)

Godine 1958. dolaze patri Isusovci, prvi je bio p. Edomir Ciko.

Župni stan

Župni stan na Zametu izgrađen je 1964, u vrijeme župnika p. Zvonimira Škunce.

Obnova unutrašnjosti

Pater Ante Vukoja, osim što je duhovno obnavljao Zamet, brinuo se i za uređenje crkve. U svetištu je stari kip Srca Isusova zamjenio novim većim, rad kipara p. Marijana Gajšaka, SI.

Od njegova vremena crkva čuva vrijedne umjetnine, kao što su postaje križnog puta, koje je načinila Zosija Miljanović, umjetnica iz Poljske.

Ista umjetnica je naslikala i sliku Gospe od Puta, po uzoru na onu koja se štuje u Rimskoj crkvi Al Gesu.

Obnova crkve 1997

Godine 1997. pater Mirko Vukoja poduzima temeljnu obnovu crkve.

Uz pomoć župljana, osobito suradnika iz zajednice mladih, obnavlja fasadu i krov, te daje iznutra obojiti crkvu, i postaviti novu rasvjetu.

Staklo prozora crkve, izradio p. Stjepan Harjač
Pater Stjepan Harjač, godine 1997, oslikava nekoliko prozora.

Sasvim obnovljena godine 1998. crkva je zablistala novim sjajem.

Prag crkve Srca Isusova – Za mnoge i prag nade

 Opširniju prezentaciju o povijesti župe pogledajte ovdje: