12.4. Prva Crkva predvođena Petrom

Pripravna molitva: molimo milost u Boga da sve moje nakane, čini i djela budu upravljena čisto i potpuno na službu i proslavu njegova Božanskog Veličanstva.

Tekst za meditaciju: Djela Apostolska 2,36-47.

PRVA TOČKA: Petar preuzima vodstvo koje je primio od Isusa. Izvršava zapovijed koju je primio kraj Tiberijadskog jezera, da pase ovce Njegove! Petar smjelo progovara i ne boji se više te postaje stijena na kojoj će biti sagrađena Kristova Crkva, kako je Isus i prorekao! – A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori… Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.« Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: »Što nam je činiti, braćo?« Petar će im: »Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš.«

DRUGA TOČKA: Svi bijahu postojani u nauku koji su propovijedali apostoli. Od početka je bilo potrebno da imamo istu vjeru u jednoga jedinog Boga i Crkvu koja nam tumači Sveto Pismo i dijeli sakramente! A apostoli nastavljaju Isusov plan spasenja kroz Crkvu! Čine mnoga čudesa, koja je i Isus činio! – I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: »Spasite se od naraštaja ovog opakog!« I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša. Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. 

TREĆA TOČKA: Svi su bili kao jedno i u molitvama i u lomljenju kruha, Euharistiji, kao i u dobrima koja su posjedovali. Bili su prava comuna (zajednica)! Ali uvijek je Bog onaj koji daje da zajednica raste! – Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spašenike.

Na kraju meditacije razgovor: Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, Uskrsnula u svoj njegovoj slavi, kako poziva svoje učenike na velika djela, da nasljeduju Njegov život. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da odsada učinim za Krista?